Puno je toga što se školama ne može nikako oprostiti. Nikako i nikad. Ljudi to uglavnom ne znaju, jer uglavnom i ne opterećuju svoje školovane glavice time... škole kakve danas postoje u Lijepoj našoj i okolici, po principu djelovanja i svrsi potpuno su na tragu onih iz 19-og stoljeća, kada su udareni temelji škoslstvu kakvo poznajemo, kada se javila potreba za proizvodnjom tvorničkih radnika, radnika na traci, koji će slušati bez pogovora, koji će se savijati poput vrućeg željeza, oblikovati u željene kalupe. Danas je sve drugačije, potpuno je novo doba, potpuno su nove potrebe, a škole i dalje... nevjerojatno, škole i dalje služe kao proizvodne trake za proizvodnju radnika na traci. Traka više ne mora izgledati kao prvi pogon za proizvodnju Fordovih T-modela, iako se i danas često radi o trakama, iako su trake često i nevidljive, postale su tek mentalna forma, čovjek radi u uredu, a opet kao da je na traci. Dok u bezbrojnim, nepotrebnim u tolikoj mjeri, trgovačkim centrima i dalje sjaji potreba za klasičnim radnikom na traci, obučenim u novo ruho. Nikad neću oprostiti školama što ubijaju dječju slobodu, što im ne dozvoljavaju da se razvijaju u svom punom potencijalu, da istražuju, ne dozvoljavaju im da budu što jesu, već ih se tlači sa hrpama najnepotrebnijih podataka. Škole kao takve čine najveći zločin modernog vremena. U takozvanim slobodnim, demokratskim društvima, neprestano se odvija zločin na djecom i gotovo svi u tome sudjelujete. Većinom nesvjesno, ali sudjelujete i tu opravdanja nema. I roditelji i nastavnici, svi sudjelujete u tome, jedni aktivno, drugi pasivno. Jedni ih u kontroliranim uvjetima, bez mogućnosti izlaska, pod prijetnjom kazni i sankcija, silom podučavate gomili gluposti, ne date im slobodno disati, a vi drugi to pasivno promatrate, iako ste i vi aktivni na svoj nesvjestan način - dovodite ih ili šaljete u školu svakodnevno, dopuštate cijeli taj cirkus, malo njurgate kada vidite kakve se sve gluposti trpaju u glave vaše djece i u kojim nenormalnim, nepotrebnim količinama, ali ne mrdate prstom, ne bunite se protiv toga i zato ste jednako krivi kao i ovi prvi. Svi zajedno sudjelujete u zločinu nad djecom. I nemojte se izmotavati, nemojte si tražiti opravdanja, alibije, jer opravdanja nema. Krivi ste do kosti! Prije neki tjedan sam se našao u jednoj osnovnoj školi. Najednom je zazvonilo školsko zvono. Stresao sam se. Nisam mogao vjerovati da se to sranje od zvuka i dalje koristi.
Ne želimo biti cigle u vašim jebenim zidovima
Post je objavljen 14.05.2018. u 08:23 sati.