Dok šećem Zrinjevcem sa svojom dragom,
Stari čovjek nas slijedi u stopu. Ljubimo se.
Ja joj u uho šapćem
Nešto nježno i bezobrazno.
Primjećujemo
Da stari čovjek pokušava ubrzati korak,
Ne bi li čuo slatke riječi svoje mladosti,
Ali mi smo bešćutni.
Prvo malo usporimo,
A kad nas stigne, naglo ubrzamo korak.
Onda in vivo promatramo,
Kako stari čovjek bezuspješno dodaje svojim nogama
Beskrajnu energiju, čime im beskrajno povećava masu,
Pritom se asimptotski približavajući
Svojoj najvećoj mogućoj brzini hoda:
Graničnoj brzini puža,
Baš kao u formuli: e je em ce na kvadrat.
Da. Mi smo obijesna, mi smo bešćutna mladost.
Post je objavljen 15.04.2018. u 10:09 sati.