Marketing
MLINICE NA VRBI – NEKAD ZNAČAJNI GOSPODARSKI OBJEKTI
Mate Matas
Učiteljski fakultet Zagreb, Podružnica Petrinja, Matice hrvatske 12, Petrinja
e-adresa: mate.matas@zg.htnet.hr
Bez obzira na naglašenu bezvodnost i svojevrsnu areičnost, Zagora odav- na poznaje i mlinice vodenice. Na osnovi uvida u katastarsku dokumentaciju, topografske karte kao i brojenjem ruševina putujući Vrbom nizvodno može se zaključiti kako je taj kratki tok, malih nagiba i naglašenog fluvijalnog režima (ljeti praktički presušuje), koji se u literaturi češće naziva bujicom, potokom, ili torenetom nego rijekom, u proteklim vremenima pokretao dvadesetak mli- nica, sličnih po veličini i izgledu, ali različitih po kvaliteti samljevenog braš- na. Imajući u vidu da su hrvatski velikaši Nelipići iznad Vrbe imali svoj grad Brečevo, lako je zaključiti da su u svom posjedu imali i mlinice na Vrbi. One se spominju i osmanlijskim defterima, a sigurno su radile i u razdoblju mletačke, francuske te prve i druge austrijske uprave nad ovim prostorima. U posljednjih stotinjak godina njihova djelovanja mlinice na Vrbi bile su u vlasništvu moćni- jih obitelji iz: Postinja, Radunića, Ramljana, Bračevića, Kljaka i Čavoglava, tj. Kerumi, Bakovići, Odaci, Kurobase, Žmire, Tešije, Zorine, Šuljci, Matići, Prkići, Borozani i dr., a u njima su uz stanovnike spomenutih sela mljeli i stanovnici podmosećkih sela, Nisko, Kladnjice, Čvrljevo, Vinovo i dr.
Mlinice na Vrbi kao i na drugim sličnim tokovima u pravilu su imale dvije etaže. U donjem ili prizemnom dijelu vješti mlinari su razlikovali: tapun, potež- nicu ili krik, kolobaču, oklonicu ili trupinu, žlice, vreteno, osnac, babu ili kobilu, podvalu, konja ili ingir, balotu i sl.
U gornjem dijelu dominirao je drveni i prema donjem dijelu suženi koš, na čijem se dnu nalazila kopanjica, kopanja, kobra, korito, ili opalac, nešto niže od razine donjeg mlinskog kamena stajao je drveni sanduk – mučnica .
Treći važni dio mlinskog pogona je umjetno napravljeno jezerce u rukav- cu glavnog toka iznad mlinice ili jaža u kojem se skupljala voda potrebna za pokretanje mlina. Na donjem dijelu jaže bliže mlinici bila je brana ili ustava, u njoj poseban četvrtasti otvor napravljen u većim kamenim blokovima s poseb- no iskopanim i dosta pravilnim žljebovima. U njih se umetala posebna daska ili vratnica.
Mlinice na Vrbi kao i u ostalim dijelovima Dalmatinske zagore naglo su gubile na značenju iza Drugoga svjetskog rata. Njih su postupno zamjenjiva- li mlinovi na motorni pogon koji su podignuti u Muću (1947.) i nekim drugim mjestima. Na gubitak njihova značenja velik je utjecaj imalo i zamiranje po- ljoprivredne proizvodnje u zagorskim selima općenito, koje je bilo povezano s ubrzanim iseljavanjem stanovništva iz tih sela kao i razvoj trgovine tako da se u zadružnim prodavaonicama moglo kupiti dovoljna količina, prividno kvalitet- nijeg brašna.
Sami objekti i jaže najviše su stradali tijekom gradnje nove trase ceste pre- ma Drnišu (zadnjih 6 km dovršeno je 1973. godine). Pri tome graditelji nisu od- već brinuli za nekadašnje prepoznatljive sadržaje na Vrbi. Miniranjem i teškim strojevima oštećene su skoro sve mlinice, a višak materijala je uglavnom zavr- šio u jažama. Naknadno se uz građevni materijal u jažama završavale i sve veće količine raznovrsnog otpada.
Post je objavljen 04.03.2018. u 14:55 sati.