Marketing
PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.52.
Moj vjerni pratioc bloga javio se uz čuđenje da ovaj mjesec nisam podigao jednu od svojih analognih ili crno-bijelih fotografija. Uputio sam ga na prvi post i prvu objavljenu fotografiju 13.10.2013., neka pročita što sam napisao u tom postu, pa će mu biti lakše doći do odgovora zašto će ovaj niz fotografija zaokružiti jednu cjelinu.
U postu 4.02.2015. predstavio sam prvih petnaest fotografija. Ovim postom predstaviti ću svih pedeset uradaka i svakog posebno opisati.
Mnoge fotografije koje ću prikazati svojatane su na razne načine i neki ljudi su se čak potpisivali kao da su to njihove fotografije. Svijestan sam da je fotografiju u ovom globalnom svijetu i vremenu interneta teško zaštititi. Međutim, služeći se nekim metodama zaštite može se očuvati individualnost i originalnost svojeg uradka u dokazivanju da je to ipak samo moje vlasništvo.
Prisjetimo se još jednom u jednom postu svih 50 uradaka.
sl.1.
Ova fotografija može poslužiti kao dokaz kako Grad Pag nije mogao prodati zemljište u Lokunji od 24 000 m2 na kojem je izgradio Olympico, jer je to bilo more do samog Doma zdravlja i do svih kuća na Prosiki. To što se nasipavalo dodavalo i još danas dodaje, to sam prikazo kroz nekoliko postova. Ovih 24 000 m2 u međuvremenu je naraslo za još koju tisuću sa dovođenjem i bacanjem šute na to mjesto. Kako se onda misli izgraditi lječilišni centar ukoliko tog blata više ne bude? Obično se kaže: "paška posla", dok bih ih ja nazvao nekim drugim imenom. Protiv ove fotografije se ne može, jer je ovo dokaz kako je fotografija trajan dokument koji se ne može falsificirati.
sl.2.
Sljedeći primjer je i zemljište ispred obiteljske kuće mojih roditelja na Goliji. Dan danas ima u Pag onih koji me uvjeravaju u suprotno i onih koji mi redovito govore: "Ca Bebiću pizdiš, ni boje da je tamo hotel, nego da se žabe kotiju." Sigurno da je bolje, samo kada nije ispred moje kuće. Isto tako i ova istina, je progutala prostora i većeg od 24 000 m2 mora i još nešto pored toga, poradi toga više nema ni "Vange", više se ni "Bellevue" koji slavi 50 godina postojanja, ne može razaznati na ovakav, izvorni način.
sl.3.
Koji je to bio prostor dokazuje i ova fotografija, ali isto tako poručuje svima koji sada vode silnu brigu oko paške solane, kako je i tada pored ne znam kakve uspješne godine za solanu, država uvozila "tunisku sol". Solanu vratiti državi jer je ona od strateškog značenja. Vidimo koliko sol ove dane vrijedi u Gorskom Kotaru, a oni ne soliju sardele, nego ga posipaju po cesti.
sl.4.
Uspomene vitar nosi život nam u papar mrvi. Stariji Pažani se sigurno sjećaju Miljenka, kojeg su u Pagu još zvali: Miljenko-Katabuđa.
sl.5.
Nogomet na salbunu solanskog igrališta. Akteri su neki i pokojni: Ive Benzia, Ante Pernar i Marko Čepulo.
sl.6.
Na portalu Radio Paga 15. veljače donesena je vijest kako u Novalji počinje popločavanje ulica gradske jezgre. Iako se kojem Novaljcu, kao mojem pacijentu Šonji zaleti pogriješka kada mi govori: bil san do sela. Pitao sam ga dali smije to danas kazati u gradu Novalji? Nasmijao se. Branimire moj, može Novalja biti grad koliko hoće, ali mi stari Novaljci govorimo da gremo do sela.
Mi smo početkom sedamdesetih godina gradu pokušali dati novi sjaj popločivanjem ulica i na tome stali. Sve ove godine do danas mi smo se trudili da od grada učinimo selo, dok Novaljci obrnuto.
sl.7.
Uspjeli smo sačuvati ovaj dragulj srednjovjekovne arhitekture, kao pravi građani to ne znamo i iskoristiti. Opet je izloženo propadanju. Do kada? Dok, netko iz Šibenika ne dođe podućiti nas kako se to radi.
sl.8.
Koliko sam puta pitao samog sebe, dali ova građevina zaslužuje ovakav odnos nebrige naspram nje. Nažalost, nema ozbiljnih znanstvenih radova i analiza vezano za kulu Skrivanat, kako u prošlosti, tako ni danas.
sl.9.
Kako je lijepi pogled prema Vodicama imao moj pokojni otac dok je vodio računa o svom vrtu. Radi onih pustih žaba koje su se kotile oko naše kuće, vlasti su mislile drugačije i donjela odluku da se taj prostor mora urbanizirati. Ipak smo mi Grad.
sl.10.
Duško Paro je u svojoj pjesmi "Vraćam ti se rodni grade" napisao stih: tamo pored svetog križa, jednom ćemo i mi proći. Križ je obnovljen, pod njim se nalazio i kamen temeljac Grada Paga, samo od kada je izgrađena nova mrtvačnica na gradskom groblju, ovaj Duškov stih izgubio je na značenju.
sl.11.
Branko Barbir je u jednoj drugoj pjesmi "Vaguneti" napisao: bore na licu kaj usnule šine site da vrime leti, godine greju jedna za drugon ka stari vaguneti.
sl.12.
Bašaca je trebala biti elitni dio grada, međutim od svega toga danas je ostao samo elitizam.
sl.13.
Divko Maržić sa svojim turističkim brodom "Orao" kročio je puteve nautičkog turizma. Njegovo zimsko odredište bio je mandrač, dok se nebi otisnuo u svoju turističku avanturu.
sl.14.
Brat Valter usmjerio je pogled prema kući i ovim neponovljivim kadrom.
sl.15.
Vremena kada su gradske strukture vodile računa da se očuva dio gradskih bedema, kada se popločavalo, kada si mogao proći Uhlincem bez ijedne barijere.
sl.16.
Čovjek bez kojeg je paški karneval bio nezamisliv. Nekoliko postova na ovom blogu posvetio sam upravo njemu i njegovom stvaralaštvu. Znamo da nema nezamjenjivih, međutim paški karneval je i tekako osjetio njegov odlazak. Jednom riječju: Stipe Koren-Lovro Kantirić.
sl.17.
Doveli su ga nasred pijace. Nisu ga odmah pokrili lancunom. Pustili su ga da mu se narod divi. Za njega se uredio i kameni postament. Kip Jurja Dalmatinca, djelo našeg slavnog Pažanina, Ivana Mirkovića neposredno prije nego će ga postaviti na postament.
sl.18.
On je bio ostatak kakve crkvene pregrade ili starog oltara. Postavljen je bio na vrh stepenica u Starom gradu. Danas su ga premjestili na drugu stranu, bitno da je sačuvan.
sl.19.
Vizura grada sa novog nasipa. Stari most, bivša ribarnica i solana sa zvijezdom petokrakom. Ništa više od svega toga nema.
sl.20.
Moja generacija, cure iz mojeg razreda. Trenuci opuštanja i trajektno pristanište sa Burinovom kućom i dvorištem. Prošećite parkom pa se uvjeriti dali je danas još uvijek ista vizura.
sl.21.
Ante Kurilić-Vijola. Zaštitnik znak "Družine". Koliko desetljeća je Tonči prvi čovjek "Robinje". Bili smo u istom sastavu i čast je bilo pjevat pored tog čovjeka i pjevača.
sl.22.
Pripremili su ga pored nedovršenog postamenta za svečano otkrivanje. Najavljivalo se da će autor osobno nakon tolika desetljeća doći u svoj rodni grad i otkriti svoje djelo. Kip Jurju Dalmatincu je otvorio jednu novu vizuru grada Paga.
sl.23.
Prolazeći jednom ulicom kralja Zvonimira, u bivšoj "Bijađovoj butigi", danas filigranskoj radnji, vidim na zidu okačenu svoju vlastitu fotografiju. Uđem unutra i predstavim se gospođi govoreći da je ovo moja fotografija. Žena me blijedo pogledala i odgovori da je to fotografija njenog sina. Kada je to fotografirao Vaš sin? To je on našao na internetu, lakonski mi je odgovorila gospođa. Još je pozvala i supruga, koji je u dućanu preko puta prodavao bombone, govoreći mu: ovaj gospodin tvrdi da je ovo njegova slika. On se samo nasmijao i izišao van iz filigranske radnje. Skoro da me nisu tužili što sam slikao Karmen od tete Marije Šantinike, a da oni pojma nemaju kada je to fotografirano i o kojoj je osobi riječ. Ovo je pouka zašto treba zaštiti svoje fotografije.
sl.24.
Školsko dvorište dugo je godina bilo zapušteno. Ne mogu potvrditi kako su iznađena sredstva da se školsko dvorište uredi, ali kao polaznik škole i prvi susjed, sigurno mogu potvrditi da je glavni pokretač svih akcija bio tadašnji tajnik škole Branko Fabijanić. Ja kao član foto sekcije škole sam zabilježio kako je izgledalo uređenje.
sl.25.
Ovaj kaić je registriran sa PG-10 a vlasnik je bio barba Toni Bobić. Bio je vezan u Mandraču ispred Bobićeve kuće. Ovdje na Goliji u njegovom uređenju osim barba Tonija, još sudjeluju njegov sin Ivo i nećak Ante.
sl.26.
Stari zvonik ili prvotni zvonik, crkve u Starom gradu, nekada je bio usitinu zapušten. Danas to izgleda nešto drugačije nego na ovoj fotografiji.
sl.27.
Veloj smo ulici htjeli dati novi izgleda njenim popločavanjem. U Pagu je to dočekano kao i sve što se mijenja sa onima koji su bili za i oni koji su uvijek i za sve protiv. Da su se barem sve ulice uspjele popločati.
sl.28.
Panorama Grada Paga sa vidikovca. Fotografirano 1979. godine.
sl.29.
Oseka ispred kuće nekada bi se povukla i dvadesetak i više metara. Bilo je klapunića i Petrova uha. Valter u obilazak oseke. Danas je na ovom mjestu hotel Pagus.
sl.30.
Mozaik Ante Zemljara "Pozdrav suncu", na njegovoj obiteljskoj kući prije nego je srušena do temelja kada je uništen i ovaj mozaik.
sl.31.
Nova cesta je probijena, ali "Anđelkin vertal" je ostao još uvijek netaknut. Prekrasna ograda i željezna vrata su negdje završila, vlasnici najvjerojatnije znaju gdje. Do ovog jablana je bila gušterna sa živom vodom.
sl.32.
Obiteljska kuća barba Mića Fabijanića i barba Jure Buljanovića izgledala je u svom prvotnom obliku malo drugačije nego danas.
sl.33.
I na ovoj fotografiji dvojice više nema među nama. Jedan je i heroj Domovinskog rata, riječ je o Evelinu Maržiću.
sl.34.
Vrijeme kada se slobodno moglo prometovati rivom. Kada se moglo parkirati uz rub rive i kada su salbunjeri dovozili salbun, a kamioni čekali za prijevoz.
sl.35.
Stipe telefonista i Golija u jednom drugačijem ozračju.
sl.36.
Paški avijatičar Ante Čepulo-Bakić je znao navratiti sa hidro avionom kod roditelja na marendu. Bio je red to zabilježiti.
sl.37.
To je obiteljska kuća Bobićevih na Uhlinac iz koje je barba Toni mogao motriti na svoj kaić kojeg smo vidjeli na prethodnim fotografijama. Ovdje je teta Ure u hladu kuće, sunčala samo noge.
sl.38.
Okupljalište paških penzionerov je bilo ispre suda, gdje se mnogo toga moglo pročitati i doznati kao što zorno pokazuje ova fotografija.
sl.39.
Ljudi koji su u Gradu Pagu kulturna dobra doživljavali na način da se starina očuva i valorizira, krenuli su u sanaciju gradskih bedema i kule Skrivanat. Bio je to zadnji čas za spas tog velebnog zdanja.
sl.40.
Apsida crkve u Starom gradu kao i cijela crkva vapili su za obnovom kao i mnogi kulturni spomenici Grada. Ovo je fotografirano kada se za ovaj vrijedan spomenik kulture nije brinulo.
sl.41.
Kako opisati ovu fotografiju. Sve puno ploča za popločavanje gradskih ulica koje su završile u mnogim privatnim dvorištima. Na fontani koja je tada bila u funkciji Ante Zlatni i barba Marko Frankić sa suprugom. Djeca su Ante Sabalić, a djevojčicu ne mogu razaznati.
sl.42.
Vedran Grašo-Burin ispred svoje kuće. Automobili u redu čekaju trajekt. Nekada trajektno pristanište, danas autobusni kolodvor i parkiralište.
sl.43.
Da je fontana bilo omiljeno okupljalište penzionera, dokazuje i ova fotografija. Osobe na slici sam otkrio u napisanom postu.
sl.44.
Jure Kustić, Jure Durinić zvani krina. Sjećam se kada ga je jedan čovjek zazvao: krina, uvijek duhovit i spreman za šalu je odgovorio: ja nisam krina, ja sam kabao.
sl.45.
Kamioni su dolazili do robne kuće u Kneževom dvoru. Prvi susjed je bio Ive Grašo.
sl.46.
Za Tonča Vijolu sam sve napisao, ovdje sam ga ulovio sa sestrom Jelkicom i ocem koji iz prikrajka prati svoju djecu.
sl.47.
Bakićevi avioni samo iz jednog drugog kadra.
sl.48.
Ovo je fotografija koja zorno pokazuje kako se počela raditi cesta za Proboj i Košljun. To su bili počeci, kasnije je ona uređena i približila ta dva mjesta Gradu Pagu.
sl.49.
Ponekad je sprovod "Marku" bio bolje organiziran i popračen, nego kojem Pažaninu koji je otišao na vječni počinak.
sl.50.
Vjerujem da moj kum ima sačuvanu koju fotografiju svoje kuće iz ovog vremena, ali iz ovog kadra sigurno ne.
Pedest fotografija mojeg djetinjstva, uz ne pretjeranu i kvalitetnu opremu. Sve je fotografirano sa legendarnom "Smenom 8". Na prikazanim fotografijama primjećujem da fotografija ne laže, da je ona isječak objektivne stvarnosti. Ona nam ovdje mnogo toga otkriva, ona je glas istine.
Ovime sam zaokružio jednu cjelinu, na drugima je da sude o tome.
Post je objavljen 24.02.2018. u 22:51 sati.