znam
tvoja znatiželja je obimna
knjižurine nisu oblaci uma
tek bezumne sluge
po drumovima po kojim
tvrdoglavo
pridržavaju vrata zarad promaje
ko dečak
podbočen na levi lakat
učiš atmosferu i građu Zemlje
dok starica
nagih mlohavih grudi
duva kondom i objašnjava fimozu
s belom ušatom kalom u ruci
pokazuje
desnom rukom obale, zečeve
i robote
na svaki zaklop kapaka
nade bivaju rasterane
poput vatrenih demona
u svetlucavi bezdan
suze naviru ko ovce
na jutarnju ispašu
pitaš se
kuda idu ljudi
i ko ih čeka
na raskrsnicama
imaju li ti prsti nastavke
zavrtnje i navrtke
koji oblikuju krugove
ili ljudi
tek odlaze
u drvene kutije
iznevereni
slomljeni
bez reči
Post je objavljen 09.02.2018. u 01:13 sati.