Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/vajrapani

Marketing

Pripravnost, spremnost... II. dio

Da ne bi i ova reportaža u nastavcima ostala nedovršena kao što su ostale tolike mnoge na ovom blogu, morao sam ipak urediti stvar u tri dijela, a ne u dva kako je bio prvotni plan. Drugi nastavak ćemo zato brzinski odraditi sad da ne moramo poslije:

Idem kroz Medveščak

... gdje je put obrubljen debelom mahovinom.

Suprotno očekivanjima velikih senzacija nema u Medveščaku i nakon njega slijedi Kostanjevec...

Možda je baš ova ofarbana letvica na šumskom tlu namjenjena razgraničenju Medveščaka i Kostanjevca?

A možda je to ova guba?

Ili čudovišni bršljan?

U Kostanjevcu napuštam šumski put da me ne odvede skorz dolje u selo Stari Golubovec i odvajam se šumom dalje prema istoku. Neda mi se svako malo pratiti svoje kretanje na gps-u pa se zanosim previše prema sjeveru od idealne putanje...


...ali to se pokazalo kao dragocjeno jer nailazim na veliku livadu s ruševnim "pastirskim stanom"

Možda se koncepcija "pastirskih stanova" veže uobičajeno uz Velebit interesantno je spomenuti da je na ovom dijelu Ivanščice postojala takva donekle slična praksa štalica na šumskim livadama u kojima su za vrijeme ljetnog odmora odvodili stoku da se rekuperira od teških poslova na polju. Uz svoje blago rekuperirali su se naravno i ljudi. Nije to bilo loše uopće.



Iako ovo sad izgleda kao naslagano kamenje bez vezivnoga materijala, koje se lako može izvaditi iz zida, kao suhozid, zasigurno nije bilo tako. Vezivni materijal (mort, malter) je postojao no radilo se, pretpostavljam, o jednostavnom i dostupnom materijalu šumskom pijesku (više-manje to je bila zemlja) i vapnu, naravno bez cementa. Jednom kad je propao krov objekta atmosferilije su taj vezivni materijal postupno isprale i ostalo je samo kamen. Zato sad to izgleda kao suhozid, barem je takvo moje mišljenje o tim stvarima.

U zimsko-jesenskom periodu kad su krave vraćene u svoje seoske štale dobivale su ove pomoćne šumske štalice drugu namjenu- u njih se spremalo otpalo lišće iz šume, tu se čuvalo na suhom i po potrebi se dopremalo u selo da se tijekom zime koristi kao stelja za blago. Vrlo praktična stvar.
Ali danas su sve to nepovratno izgubljene priče iz davnine. Tek povijesni kuriozitet od koristi samo za one koji vole povijesne kuriozitete.


Drvene grede od krovišta još nisu istrunule. Takav nekakav prizor sam uvijek zamišljao kad sam čitao slavnu i predivnu strofu iz Dharmapade gdje Buddha kaže: Vidjeh te graditelju, više nećeš graditi kuću, slomljene su tvoje grede, a sljeme krova razbacano...

Neočekivani pronalazak ove ruševine me zaokuplja neko vrijeme. Ali moram poći prema krajnjoj točki današnje opsežne šetnje.

A to je ušće dva šumska potočića koji tvore Veliku reku. Što je Velika reka? Ona je isto kao i Reka, kao i Selnica, Batina, Lonja, Krapina jedan od potoka/riječica koji nastaju na Ivanščici i teku prema jugu. Velika reka utječe u rijeku Krapinu nedaleko od Poznanovca i do tamo već se formira u znatan vodeni tok, ali početak svega joj je ovdje u šumi, nešto niže u dolini u predjelu zvanom Hrčkovina. Kako sam prošao u Hrčkovini, da li sam se nagledao hrčaka jednako mnogo kao medvjeda u Medveščaku ili kostanja u Kostanjevcu ili čak manje, o tome će biti riječ u trećem i posljednjem nastavku ovoga serijala.


Post je objavljen 04.02.2018. u 18:37 sati.