Marketing
GOSPODINE GDJE STANUJEŠ? Iv 1, 35-42
“Evo Jaganjca Božjeg”
Ivanovo otkriće Isusa, rađa Isusa i u drugima. On ga ne prepoznaje samo za sebe, nego i za druge.
- O tvom susretu s Isusom ovise mnogi.
Ivanovo svjedočanstvo postiže cilj kad ga njegovi učenici ostavljaju i počinju slijediti Isusa.
- Koliko je moj život svjedočanstvo? Da li sam drugima put do Isusa? Prst koji pokazuje...
- Naš život je uspješan onoliko koliko uspijevamo ljude odvajati od sebe i pridruživati ih Isusu.
- Mi nemamo svoje učenike jer smo učenici Učitelja kom privode i druge u Njemu stječemo braću. Mi nismo ono što ljudi traže, ne nuđajmo sebe onima koji ljube Isusa u nama.
- Dovode i druge Bogu, dovodiš ih najbliže k sebi, jer samo u Bogu ti stvarno jesi, samo u Bogu su mogu e stvarne blizine.
Učenici su čuli svjedočanstvo.
“Isus se obazre”, pogleda ih, proniknu. Tajna pogleda. Stvaralački pogled. (Marijo... Rabbuni)
Poziv se zbio u pogledu. “Čovjek gleda vanjštinu, a Bog srce.”
- I tvoj pogled će susresti njegov ako: tražiš, ako oslonac, ako si izgubljen, ako si grešnik (Levi, Magdalena...) Ako se dadneš pogledati, ako ne skrivaš svoju nutrinu.
Treba nam nečiji pogled u kom ćemo ugledati sebe, svoj zavičaj, pogled koji razumije, opravdava, i voli. Pogled koji liječi. Pogled je ono od čega se živi; on uzdiže i daje snagu.
Vjernik je onaj tko se susreo s pogledom Božjim. (“On gleda mene i ja gledam njega”.)
“Što tražite?” Prva Isusova riječ u Ivanovu evanđelju.
- Da li tražim? Osjećam li se sebi nedostatan? Ili mislim da sam već našao. Boga se ima tražeći ga. Nemir srca je nužnost za Isusova sljedbenika.
- Gdje tražiš? (“Traži što tražiš, ali ne tamo gdje tražiš?”)
- Kamo trčiš? (“Bolje je na pravom putu tapkati, nego na krivom trčati”)
- Što tražiš? Sebe ili Isusa? Tko spasi život svoj izgubit će ga, tko izgubi život svoj poradi Isusa naći će ga. Tražimo ono gdje nam je srce. Jer mi nismo ondje gdje živimo, nego gdje volimo. Tražiš ono gdje ti je srce. Gdje je tvoje srce?
- “Čini mi se da sam više ono što mi nedostaje, nego ovo što jesam”
“Gdje stanuješ?” ... Jer tek tu jesmo, tu nam je kuća, tu je zrak za kojim disanjem uzdišemo.
- “O Bože, ti si Bog moj, gorljivo tebe tražim, tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje kao zemlja suha žedna bezvodna.”
- “Dodirnuo si me svojom ljubavlju i izgaram od čežnje za susretom s tobom” (Augustin)
- “Zaveo si me Gospodine, i dadoh se zavesti”
“Dođite i vidjet ćete” ...
- To je neodoljiv nalog, kao kad ptica mora poletjeti nakon što dobije perje, kao kad sjeme mora klijati kad dođe proljeće. (Dozivanje brodskih truba, i sirena vlakova...)
- Život je traženje nekoga kome ćemo moći dati sve.
“Pođoše, vidješe ... i ostadoše. Bila je otprilike deseta ura.”
“Našli smo Mesiju!” Nađeni pomaže drugom da se nađe, sretni dovodi drugog sreći. Što imam, imam da podijelim. Osmišljen sam koliko sam drugim podijeljen.
“Ti si ... - ti ćeš biti.” Ljubav vidi ono vrijedno u nama, i tom pomaže da nas u se preobrazi.
ŠTO TRAŽITE? Iv 1, 35-42
Isus ih “vidje” - u grč. to znači proniknuti, pročitati
"Što tražite?" - prva Isusova riječ u Ivanovu evanđelju. Čovjek je biće koje traži.
“Čini mi se da sam više ono što mi nedostaje, nego ovo što jesam” (Augustin)
"Traži da nađe, nalazi da još više traži" (Augustin)
“O Bože, ti si Bog moj, gorljivo tebe tražim, tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje kao zemlja suha žedna bezvodna.”
“Dodirnuo si me svojom ljubavlju i izgaram od čežnje za susretom s tobom” (Augustin)
Život je traženje nekoga kome ćemo moći dati sve.
Tko je ovdje koga našao? Oni Isusa ili Isus njih? Očito Isus njih jer zato je ovuda i prolazio.
Bog čovjeka traži i čini ga bogotražiteljem.
"Utješi se! Ne bi me ni tražio da me nisi već našao. Mislio sam na tebe u svojoj agoniji. Prolio sam za te mnogu kap krvi" (B. Pascal)
- Gdje tražiš? (“Traži što tražiš, ali ne tamo gdje tražiš?”)
- Kamo trčiš? (“Bolje je na pravom putu tapkati, nego na krivom trčati”)
"Rabi gdje stanuješ?" - traže dom, domovinu... Čovjek je beskućnik u ovome svijetu.
S njim stanovat: "Samo je u Bogu mir dušo moja, samo je u Njemu spasenje moje" "On je hrid i utočište moje"
"Dođite i vidite" - viđenju prethodi dolazak. (Boga se ne može dokazati ali ga se može dodirnuti.) To je neodoljiv nalog, kao kad ptica mora poletjeti nakon što dobije perje, kao kad sjeme mora klijati kad dođe proljeće.
Napuštaju druge učitelje i kreću za Isusom.
"Ostadoše onaj dan" - biti s njim, to znači ostati. Tko ostaje s njim tome se otvaraju vidici.
"Oko desetog sata" - makar pred kraj života, Ivan se sjeća koliko je bilo sati.
Tumači kažu da deseti sat znači krajnje vrijeme za spasenje.
Imaš li ti svoj "deseti sat"? (sjeti se Pascala)
Svaki susret s Bogom, dotičnoga čini apostolom... On to odmah čini... "rano ujutro"
Plod Andrijinog ostanka s Isusom je: "Našli smo Mesiju" (a u početku ga naziva samo Rabi)
Nađeni pomaže drugom da se nađe, sretni dovodi drugog sreći.
Isus je prvi koji je ugledao Šimuna Petra. I pročitao ga je. Gospodinov pogled prodro je dubinu njegova bića. On vidi što čovjek može postati. Petar nije samo galilejski ribar, nego stijena na kojoj će Gospodin moći sagraditi svoju Crkvu. Susrevši Isusa, Petar je našao svoje određenje i svoju sudbinu.
"Ti si... ti ćeš biti" - definicija čovjeka. Čovjek nije što je sad, nego ono što će biti!
Ljubav vidi ono vrijedno u nama, i tom pomaže da nas u se preobrazi.
Ljubav daje vrijednost našem postojanju, po njoj od postajemo svjesni dostojanstva svoga postojanja. Te bismo mogli Dekartov: Mislim dakle jesam, preformulirati u: drugi na mene misle, dakle jesam. Što više, po ljubavi postajemo svjesni svoje besmrtnosti. Gabrel Marcel će reći: ljubiti nekoga je isto što i reći mu: ti nećeš umrijeti.
"Ljubav je jedini način da shvatimo drugo ljudsko biće u najskrovitijoj jezgri njegove osobnosti. Nitko ne može pravo shvatiti bit druge osobe - ako je ne voli. Ljubav ga čini sposobnim uočiti bitne crte i značajke voljene osobe; i, štoviše, vidi i ono što se u njoj tek potencijalno krije - što još nije ostvareno ali se može ostvariti. Osoba koja voli, svojom ljubavi osposobljuje voljenu osobu da te skrivene mogućnosti ostvari; budeći u njoj svijest onoga što može i što treba postati, potiče ostvarenje tih potencijalnosti."
Dosljedno tome, valja se kaniti prosuđivanja drugih ili donošenja odluka o njihovim životima, ako za njih nemamo ljubavi.
Čovjek nije ono što drugi o njem misle, niti što sam o sebi misli nego ono što Bog o njemu misli! Zadatak našeg života je otkriti što Bog o nama misli.
Gospodine daj da upoznam onu istinu o sebi koju ti imaš o meni.
Iv 1, 35-42
“Evo Jaganjca Božjega” - Ivanovo svjedočanstvo tumači Isusov životni poziv i time poziva da se slušatelji uključe u taj poziv. (Isus je ono janje iz Izaije koje “na klanje odvedoše ... a on nije otvorio usta svojih”; onaj koji je žrtva za spas.)
Krstitelj upućuje na patnički Isusov poziv, na poziv patnje za druge. Učenicima je to putokaz prema Isusu.
Prihvaćanje pak Isusa kakvim se on očituje - ne samo kakvim ga očekuju - dovodi do osobnog suočenja s njime i do promijenjenoga životnog usmjerenja, sadržaja, poziva.
Taj je poziv pokrenuo dva Ivanova učenika te su pošli za Isusom. Samo pokrenuo. Jer pravi se njihov obrat dogodio u osobnom susretu i razgovoru s Isusom.
Zovu ga Rabbi - Učitelju, što zacijelo zna i da od njega očekuju tumačenje Pisma u pogledu tada važnoga pitanja o Mesiji. I umjesto tumačenja o Mesiji nalaze u njemu baš njega - Mesiju samoga.
Petru mijenja ime, tj. poziv, sadržaj života.
----
Oduvijek je čovjek bogotražitelj. Dok čovjek traži iz sebe ide redovito u potragu za svojim Bogom, to jest za nekom vrstom dugoga sebe.
Ali naš Bog je čovjekotražitelj. Njega nalaze oni koji mu se daju pronaći.
----
Isus nije nasilan, učenici ga polako “otkrivaju”. Najprije radoznalost, zatim nezaboravan Isusov pogled (obazre se ... pogleda), prva Isusova rije : “Što tražite?” a onda druga: “Dođite i vidite!”
Vidjeti znači naći. (“Našli smo!”) Ivan će i sat zapamtiti tog susreta s Isusom.
Bit Isusovim učenikom je zarazno. Andrija postaje prvim glasnikom. ... Petar dobiva novo ime, novu misiju. Koju? ... “Quo vadis?” ... Da umre iz ljubavi prema Učitelju.
Tri momenta obraćanja: susret s Kristom, otkriće njega kao svoga Spasitelja (Mesije), novi život sudbinski s Kristom povezan.
DOĐI I VIDI 2B, Iv 1, 35-42; Palma, 19. siječnja 2003.
U jednom afričkom gradu misionari su stanovnicima dijelili Biblije. Interes je bio iznad očekivanja; svi su pohrlili, neki čak i po dva puta – kako bi došli do dragocjene knjige. Međutim, radost misionara je splasnula kad su shvatili da ovi zapravo koriste fini biblijski papir da u njega motaju duhan i marihuanu. Božji ljudi nisu odustali, već su se dogovorili da prije nego papir upotrijebe – moraju pročitati tekst koji na njem piše. I doista, stanovnici su se držali dogovora. Ubrzo su počeli međusobno i raspravljati o tom što su pročitali, dolazili su misionarima da i od njih čuju tumačenje. Nastale su tako prave biblijske skupine, zaredala su se krštenja, da bi konačno mnogi od njih potpuno odbacili pušenje. Božja riječ živa je i djelotvorna, samo ako se ne prepadnemo putova po kojima dolazi. Prije nego «zamotamo» današnje evanđelje, odnosno zatvorimo knjigu – bacimo oko na sadržaj. Možda i u nama proizvede promjenu.
Riječ je o učitelju, učenicima, i sadržaju nauka. Pravi učitelj ne ponavlja tek riječi svog učitelja, već onaj koji se susreo s naukom. Prebiva s njim, gleda ga, i nastupom o njem svjedoči. Zato ne želi uz sebe vezati učenike, već uz sadržaj naučavanja. Cilj postiže kad ga učenici napuštaju – i kreću za vrijednostima za kojima i sam ide. Isus Krist učitelj je i sadržaj naučavanja Ivana Krstitelja. Ivan okuplja učenike kako bi ih poučio da ga napuste – i krenu kao i on za Isusom. Od svega što si od propovjednika i vjeroučitelja naučio – da li si naučio da ih trebaš napustiti, i krenuti za Isusom? Svrha je sve više živjeti ono o čemu smo poučavani – da bi u konačnici posve napustili poučavanje, a uronili u Život.
Isus je prolazio uz učenike. Neprolazne stvari događaju se u prolazu. Isus je u prolazu i kroz naše živote. Kao vječna rijeka na čijoj obali se naš vremeniti život odvija. I upravo je u tom teret vremenitosti: gledati vječnost i ne moći u nju zakoračiti. Ne možemo mi k njoj, ali zato ona dolazi k nama. Isus prolazi, da u naše živote uđe po našoj želji da mu priđemo.
Učenik Isusov je onaj tko zna čuti svjedočanstvo o njemu. Kreće za njim, i pita: «Učitelju, gdje stanuješ?» To je ono naše vječito: radosti, ljubavi, bitni sadržaju života… gdje stanuješ? Na tu vječnu potragu za kućom, domom, domovinom – Božji odgovor uvijek je isti: «Dođi i vidi.» Gledanju prethodi dolazak. Dolasku odlazak. Od čega bi sve trebali otići da Njemu dođemo, koji je sadržaj svega što tražimo? I vidješe, i ostadoše. I zapamtiše taj događaj. Evanđelist se pred kraj života sjeća da je bilo deset sati. A ti, imaš li ti svoj deseti sat?
Post je objavljen 14.01.2018. u 09:01 sati.