Juha od buče koja je došla čak iz Janjeva razveselila me .I rastužila, Ta boja,okus i miris vratio me u sjećanje godinama unatrag.
Istu takvu pojela sam sretna kod Sestre. Bili su ti dani lijepi,bezbrižni..puni smijeha i radosti.
Bili..
...i kao da nije dovoljno jesti zasitnu,krepku,gustu naranđastu juhu koja je tak fina i koja poziva na opustanje za stolom ...i kao da nije dovoljno sakrivati tugu nad tanjurom..nad kojim se sva glad pretvori u mučnu sitost..nije bila dovoljna samo ta juha nego su stigli na stol i friško pečeni popečci od iste te buče.
A onda su krenule priče..nostalgične priče Hrvata sa Kosova,obiteljske priče zaljevane likerom od borovnice i oraha..i ja se sva crvena smijem i plačem i svi me grle i tapšaju i pričaju u jedan glas..svi me vole..mene..koju prvi puta vide.
Dopuštam da me nosi ta toplina,da sjećanje na svoju prvu pravu juhu od buče i sjećanje na Sestru pretvorim u vizu za raj.
Post je objavljen 13.01.2018. u 14:42 sati.