Strpljenje je dugo trajalo. Obećanje o iskoraku gledano iz kuta najzagriženijih navijača sa sjevera nije ispunjeno i rat je počeo. Kumovao je tome i navodni sastanak gore navedenih navijača sa Upravom na početku sezone uz zajednički zaključak da ove godine moramo biti rezultatski konkurenti svima u HNL-u.
Na žalost ispred nas je očito još jedna rezultatski gledano godina stagnacije i zato se sada traži od odgovornih da odstupe iz svojih udobnih fotelja. Ako mene osobno pitate klub očito prolazi kroz jedno dugo razdoblje dok stvarno ne postane i konačno narodni. A narodni znači transparentan i izuzet od strane interesa krupnog kapitala! Naravno ne potpuno izuzet jer je to u današnjem nogometu gotovo nemoguće, ali svakako izuzet do one mjere dokle ga smatramo poštenim i društveno odgovornim.
Upravo zbog toga ću se ispod potruditi navesti sve ono što ja kao obični navijač Hajduka vidim kao primjer svega onoga što nije „narodno“ u današnjem klubu, a za što prije svega smatram odgovornim predsjednika Uprave, pa sportskog direktora, a djelomično i članove NO-a.
1. Velimir Slovaček, tko je taj? Prvi rođak našeg predsjednika kluba koji je na mala vrata ušao u klub. Gdje god ide Kos, tu je i Slovaček! E sad, borimo se protiv nepotizma i nerada godinama, a onda kada napokon dobijemo svoj narodni klub, onda dobijemo i predsjednika kluba koji prvog rođaka angažira kao vanjskog suradnika za pravne poslove?! Pitanje je po kojoj cijeni i zbog čega ako Hajduk barem do sada nije imao problema sa pravnim poslovima?! Sigurno nije došao gratis, niti mu je želja veliki Hajduk. Još bi donekle i mogao razumjeti da je Kos prvo došao u klub, pa uvidio da mu treba pravni stručnjak, te posegnuo za ovakvim rješenjem. Ali od prvog dana Slovaček je s njim i sve to uz blagoslov Nadzornog odbora. Ne znam, ali imam osjećaj da će boljeti kada budu odlazili, te kada Slovaček ispostavi fakturu za svoje pravne poslove… Pada mi na pamet gospođa Košta i njena potraživanja kada je odlazila iz kluba. Usput u našem nogometu postoji još samo jedan meni poznat vanjski suradnik nekog kluba, a on dolazi iz Zadra…
2. Slučaj Vukmirica ili bolje rečeno slučaj Šehić. Ne tako davno imali smo sukob na relaciji Vojković – Kos kada je otac tadašnjeg igrača Hajduka napao našeg predsjednika kluba uz poruku kako mu je isti sugerirao i nametao da uzme Vukmiricu za managera. Što je točno istina jako je teško reći i ne pada mi na pamet da sudim. No da smo pravi narodni klub, onda bi narodni predsjednik otišao na poligraf i odgovorio na pitanje „Jeste li sugerirali gospodinu Vojkoviću da angažira Vukmiricu“. Ako bi to bila istina, onda Kos ne bi imao što više raditi u klubu, a ako bi se radilo o neistini onda neka gospodin Vojković skida ljagu sa sebe. Da bi stvar bila gora Nadzorni odbor bezuvjetno staje uz svoga predsjednika Uprave bez da su iti malo preispitali slučaj. Je, oni se uzdaju u onu izreku neka institucije pravne države učine svoj posal… E sad, preko svega gore navedenog bi još nekako i mogao prijeći da se nakon toga nije dogodio angažman Šehića čiji je manager upravo rečeni Vukmirica. Ajmo malo s činjenicama. Znači tada potpuno nepoznati mladi igrač Zagreba dobiva slobodne papire od svog kluba u kojem je mogao možda maksimalno igrati za 1000 eura (vjerojatno sam puno i rekao) mjesečno, te isti potpisuje trogodišnji ugovor (podaci s Transfermarkta) za Hajduk uz zagarantirana godišnja primanja od 80 000 EUR (prema natpisima iz Slobodne Dalmacije)!!! Pa kako je to moguće? Dajemo priliku „no name“ igraču, te mu uz to dajemo desetak puta veću plaću nego je imao u svom prijašnjem klubu. Usput nekakav golemi interes za istog igrača u trenutku potpisa ugovora jednostavno nije postojao. Uz sve to, ovo što smo do sada vidjeli od njega je blago rečeno tanko. O čemu se onda ovdje radi? Ili o jako lošoj procjeni koja nas skupo košta ili o pogodovanju nekome ili o nečemu trećem. Ja iskreno ne znam, ali već sad se sa priličnom sigurnošću može reći da je ovaj slučaj blago rečeno čudan.
3. Slučaj Borja Lopez. Borja stiže iz Barcelone B u Hajduk uz nula kuna odštete. Onako na prvu super vijest. Poslije mrtav hladan Branco na presici objašnjava kako je Borja stigao bez odštete Barceloni, ali uz 150 tisuća eura provizije agenciji?! Provizije za što? Provizije kojoj agenciji? Agenciji za posredovanje u transferu ili agenciji koja je uložila u igrača? Obično provizija agenciji za posredovanje se isplaćuje iz iznosa transfera kojega u ovom slučaju nije bilo jer je igrač stigao slobodnih papira, a ako se radi o agenciji koja je uložila u igrača, onda se ista obično naplaćuje iz igračevih primanja. Zato je ostalo potpuno nejasno o čemu se radi. Barem je meni nejasno jer u normalnim poslovnim okolnostima ne možete uzeti proviziju ako se ista nema od čega uzeti. I proviziju za što? Za rezervaciju avionskih karata na relaciji Barcelona – Split?! Ne znam, možda ovdje od muhe radim slona, ali ovakve radnje nisu i ne bi trebale biti dio mog narodnog Hajduka. Usput, nadam se da provizija nije otišla put Kajmanskih otoka na račun firme nepoznatog vlasnika… Nadam se da ste me razumjeli…
4. Slučaj Pedro. Godina i pol vladavine Kosa, a već četvrti trener je u akciji. Burić, Pušnik, Carillo i sada Kopić. Demagogija je počela na samom početku vladavine. Odbacio je trenera Burića (na stranu što bilo tko od nas misli o njegovim trenerskim sposobnostima) jer mu isti nije garantirao borbu za vrh nego mu je predočio borbu za drugo-treće mjesto kao realnost. Navijački gledano, logičan potez. Možda bi i bio da nam nakon toga isti taj predsjednik svoj uspjeh nije odlučio bodovno prezentirati. Pa tako uspjehom smatra 65 bodova na kraju prethodne sezone, 69 na kraju ove, 73 na kraju iduće, te 77 godinu nakon. I znate što nam ti bodovi garantiraju? Ne jednu, nego četiri sezone borbe za drugo mjesto jer iskustvo pokazuje da je za osvajanje naslova potrebno 80 i više bodova. Drugim riječima, ono što je Buriću zamjerio, on istodobno potpisuje. I to potpisuje kao svoj uspjeh?! I tako 4 godine. Prašina u oči i ništa više… S druge strane kad rezultatski zaškripi naravno koristi se provjerena metoda mijenjaj trenera. Neka visi Pedro, a mi čuvajmo svoju stolicu. A to što cijelu sezonu igramo bez oba beka neka se prije Carillo, a danas Kopić misli…
5. Slučaj Jerko Trogrlić. Krajem prošle godine Hajduk odlučuje angažirati poznatog PR stručnjaka gospodina Trogrlića. Trogrlić je inače bio dugogodišnji glasnogovornik RNK Split i osobno sam o njemu čuo sve najbolje, tako da ovo ni na koji način nije dio teksta u kojem njega želim prikazati na negativan način. Ono što je meni negativno jest za što je to točno Jerko angažiran? Vidite li neku promjenu u načinu komuniciranja kluba prema javnosti? Jeli Jerko savjetuje Kosa da nam prodaje priču „kako je rezultat prve momčadi samo 10 posto kluba i slično“. Ono što hoću reći jest da moj narodni Hajduk mora jasno komunicirati prema svim svojim članovima kada angažira stručnjake iz bilo kojeg područja. Moramo znati zašto i zbog čega je netko angažiran i koliko nas to košta, barem okvirno. Ovako imamo nepotvrđene glasine da su Šalinović i Trogrlić u dobre i da je to kumovalo ovoj suradnji. Nadajmo se samo da nije i Jerko još jedan vanjski suradnik…
6. Slučaj proračun. Kos ide smjerom da se rashodi polako ali sigurno drastično povećavaju. Kaže bivši član Nadzornog odbora gospodin Pavasović-Visković da bi rashodi u tekućoj godini mogli biti blizu 90 milijuna kuna. Ako je to istina onda opet idemo u smjeru neodgovornog poslovanja jer nećemo svaku godinu imati jednog Vlašića za prodaju. Treba misliti i na one godine kada nećemo imati tako unosne transfere. Da i ne govorimo koliko natjecateljski padamo nakon prodaje takvih kapitalaca. Umjesto da idemo prema racionalnom proračunu koji uopće neće trebati novac od transfera, mi se bahatimo i ostavljamo brige onima koji će tek doći. Nadajmo se da Kos i NO znaju gdje novac ide…
Jesu li gore navedeni razlozi dovoljni za nepovjerenje Upravi ne znam i ne želim suditi. Isto tako koliko su gore navedene stvari točne znaju samo oni koji imaju potpuni uvid u poslovne knjige. Bilo bi puno ljepše kada bi se sve gore navedene stvari jasnije komunicirale, ali to bi onda bio onaj moj nedosanjani narodni Hajduk! U onom trenutku kada poniznost i rad u potpunosti zasjene ego i bahatost onda možemo reći da nam je klub na konačnom putu potpunog oporavka. Do tada ostaje nam duga cesta…
Za kraj, nadajmo se nastavku pozitivne Kopićeve serije te pobjedama protiv Lokomotive i Intera za koliko toliko mirniji zimski san! HZV!
Zdravi i veseli bili!
Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr
Post je objavljen 08.12.2017. u 22:42 sati.