Nemoj mreškati valove... pusti neka se lagano razlijevaju obalom.
Noćas sam miran. Osjećam se spokojno. Nakon dugo vremena lagan kao pero. Titram zrakom i uživam. Sva buka iz glave povukla se u stranu i ustupila mjesto tišini koja, začudo, ovaj put nije naporna. Lelujam kroz prostor, spokojan. Čak i pomalo snen.
Nemoj probijati tišinu, neka se glas izgubi u beskraju mraka.
Noćas sam dobro. Ne muči me pretencioznost, ne muče me problemi niti isprazne misli što i ako. Noćas po prvi puta nakon dugo vremena imam osjećaj da sam uspio, doživljavam sam sebe pozitivno kroz prizmu sjećanja. Noćas se osjećam slobodno.
Nemoj uznemiravati mrtve, pusti ih neka duboko sanjaju.
Noćas ću obući kaput i prošetati ulicama, zaviriti na stara mjesta i pustiti sjećanja da kolaju, ovaj put bez osjećaja truleži. Noćas ću leći prazne glave i prepustiti se. Da... nakon dugo vremena čini se da ću se noćas dobro naspavati...
Post je objavljen 04.12.2013. u 21:57 sati.