Postoje stvari za koje nikad nisi spreman, makar znaš da trebaju biti napravljene, i znaš to dugo! Postoje odluke koje treba donijeti makar su iznimno teške, podvući crtu i okrenuti se na drugu stranu. I zašto je onda toliko bolno pregristi onu nit koja te drži, koja te veže, a znaš u startu da je samo klupko pokvareno i crvljivo?
Kad se traži nešto što se ne može izvesti, kad se traži šutnja, a s druge strane se upravo pita kako i zašto. Šutit ili reći. S jedne strane, gubiš nekog. S druge, gubiš sebe. Iz dana u dan, svaki dan malo pomalo, iz sata u sat gledajući, gledajući sve što je moglo biti, a što nije, gledajući sve što trenutno imaš, a nemaš. Da li prihvatiti ili baciti u smeće. Da li izaći iz sjene i upropastiti i ono malo mira što postoji. Kako znati? Ponovo se postavlja pitanje, gdje je pravda? Kako i zašto?
Raspuknuta ogledala prošlosti u kojim se zrcale neki drugi ljudi. Sve su to samo nijanse. Gole sjene nepostojećih događaja koji se razlijevaju umom poput ideje koju više ne možeš ugasiti. Teško je znati što je pravo, a što nije. Teško je odvagnuti najmanje pogrešan izbor.
Smiri se. Napravit ćeš glupost na kraju. Smiri se. Što ti ovo treba? Smiri se. Samo se jednostavno opusti i pusti nek sve ide svojim tokom. Nemoj mreškati valove, pusti neka se lagano razlijevaju obalom. Smiri se. Diši...
Post je objavljen 04.01.2013. u 04:23 sati.