Drugi su napravili sve. Ja ništa.
Drugi pred ciljem. Ja još na samom startu.
Pokoje zrno ja skupljah sa strništa.
I sve što stvorih svršilo bi u škartu.
Hodao sam nezaštićena boka;
Uz tuđe vatre ja nikad se ne zgrijah;
Drugi su na me gledali sa visoka;
U bolja društva rijetko pripušten bijah.
No jednog dana, dok ležah kraj izvora
(Uz mene pjesma… ta otrovnica zmija),
Priđe mi žena… Ne vidjeh ljepšeg stvora.
Pruži mi ruku. I reče: Poezija.
- Tvoj izvor, Svene? (Prigne se vodi)... - Smijem?
Od sada samo s tvojeg izvora pijem.
Post je objavljen 25.11.2017. u 08:10 sati.