Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kurac

Marketing

sepuku

Eto, rizikovaću da ispadnem potpuni bezdušnik i reći ću da mi apsolutno nije žao Sukijaki i uz svu dobru volju da shvatim njen izvršeni sepuku (ritual u Japanu budući da ne postoji reč za samoubistvo) ja to ne uspevam.
Dozvolite trenutak, da pokušam da objasnim.
Ne mislim da imam razloga da je žalim a ovim činovima patetike i žala još više sam pri svojoj odluci. Štaviše, i da jesam admin nikad ne bih dao Sukijaki nikakvu titulu zbog staža a ni zbog tema koje je pravila, poštujem da ih neko voli ali meni lično ružnjikave premda mislim da sa kičom može da se stvori umetničko delo, Sukijaki ipak po mom mišljenju ne ume.
Možda izgleda kao da samo želim da kažem da su mi njene teme rugobne i da je nagrdim ali ne, želim samo da pokažem na primeru da svako ima svoj ukus i način na koji doživljava kvalitet.
Za mene top lista ipak biva kvalitetna jer ima dosta imena koja su za moja razmišljanja zasluženo tu gde jesu /čak i kad se ne slažem sa njima/ i ima par naziva za koja ne mislim da su išta specijalno ali mogu da razumem da ih je neko podmuklo stavio tu da bi oni pisali o temama koje se možda malko razlikuju od uobičajnih. I dobro da ima onih koji su tamo jer su popularni, šta god.... jebiga, to je tako u životu. Da li će ta osoba da piše 1 dan u mesecu, 3 puta godišnje, to apsolutno nije moj problem niti ima neki značaj kad se ionako i ta top lista brzo smenjuje.
Ovo pišem samo iz revolta budući neretko vidim da spominje kako se ona bori svojom žrtvom za svačija prava.... paaa, ne, za moje pravo se ovde niko ne bori pa ni Sukijaki a ko voli odobravanje okoline da bi bivao istrajan i da započinje rasprave koje nije u stanju da isprati - jako mi je žao, i jebiga, onda neki drugi put više o tome kad se bude moglo.
Ali, hajde da govorimo u svoje ime i u jednini a ne da uvlačimo grupu ljudi u sopstveni auto-konflikt.

Admin je kao mit na ovom mestu. Možda kao religija običnom čoveku u svakodnevnom životu - potreba da veruje u nešto više, da nas neko posmatra, nagradi za dobro delo i ako Admin odluči da neće odgovoriti na nečiju molbu onda neće. Imamo li pravo da se ljutimo? Nemamo. Čak i ako se ljutimo shvatimo da je to zapravo samo vera u nas same i da većina toga polazi od nas samih. Na kraju krajeva, Admin nije ni dužan da odgovori. Zašto bi? I koliko bismo mu često pisali?
I šta treba da odgovori?
Naravno, da je ovde RibaFish on bi rekao da se ne svadjamo :3 ali ne mislim ni da je slučajno što je otišao ubrzo nakon svog razotkrivanja. Ovo mesto nije tako osmišljeno.
I možda još bitnije blog.hr nije udruženje/sekcija (ne mogu da se setim preciznog pojma a na vrh mi je jezika), mi ovde nismo umetničko udruženje koje ima neke obaveze, koje je posvećeno nekome ili nečemu... dakle, ja koristim blog.hr i blog.hr koristi mene kao što bi me koristio i blogspot ili bilo koja druga platforma. Ne uplaćujem novac da bi ovo mesto zaživelo i nije mi bitno da nekome pomognem ukoliko ne želim niti bilo kako da mu sugerišem čak ni da se družim.
Imam pravo da objavim nešto, da ni ne pročitam komentar ili nečiji post,

i da odem.


Zatim pomislim na bezbroj ljudi koji su nekad pisali, pa i to su bili nečiji blogovi, i odjednom su ti ljudi nestali ili nastavili da pišu na nekom drugom mestu.... blog će nastaviti i bez nas jer je oduvek mogao. Sem ako blog ne pojedu potpuno društvene mreže. A, da li ima potrebe da zaista ulazim u dublje razloge zbog čega ljudi uopšte dolaze na blog, pišu?
Kod Sukijaki je jedino tužno što je prerano odustala od svoje top pozicije jer mislim da je još malo izdržala da bi bila izdvojena, u tom slučaju - po pravdi Boga, kao nezaobilazno blog.hr mesto koje bi i slučajni prolaznik olako pronašao a ovako je zapela na sopstvenu sujetu i nestrpljenje.
Hvala!

Post je objavljen 15.11.2017. u 15:43 sati.