Marketing
Za sve one divne ljude ... G.L. <3
Postoje ti neki ljudi koji su uvijek dobro. Koji su uvijek sretni i veseli bez obzira na sve što se oko njih događa.
Zrače tolikom pozitivom da sam ljubomorna!
Želim biti takva osoba, želim zbilja. Ali ne mogu!
Ne mogu biti uredu s ljudima koji mi lažu u lice i pretvaraju se da su mi prijatelji.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji mi se smiju u lice i izvlače od mene informacije koje uvijek okrenu protiv mene.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji su glupi.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji su zli.
Ne mogu biti uredu s djevojkama koje mom dečku šalju poruke koje ne bi trebale slati.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji iskorištavaju moju najbolju prijateljicu i povrijede je na kraju.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji gaze preko drugih kako bi došli na neku veću poziciju.
Ne mogu biti uredu s ljudima koji ne cijene nikoga oko sebe.
Jednostavno ne mogu!! 
Ne znam na takav način širiti tu pozitivnu energiju!
A želim, zbilja želim. Ne mislim na to da zanemarujem sve gore navedeno, nego jednostavno da nekako ne dozvolim da me toliko pogađa. Da toliko utječe na moju pozitivu i na moje osjećaje, na moj mir.
Trudim se vidjeti ono nešto dobro u ljudima. Trudim se naivno i slijepo vjerovati ljudima. trudim se biti nasmijana na poslu i zanemarivati tuđa iz*******a. Zbilja se trudim.
Nisam balavica koja impulzivno reagira na svijet oko sebe. Promatram i razmišljam. Donosim ispravne odluke (bar se trudim). Ali svejedno postoje ti neki užasni ljudi koji me dovedu u to neko stanje kad bi mogla hodati po ulici i odgrizati ljudima glave. Mrzim te ljude koji me dovode u takvo stanje, mrzim ljude koji uništavaju moj mir.
Mrzim, eto! Kako onda biti dobra i divna osoba koja zrači pozitivom ? Te dobre i divne osobe ne mrze, barem ne na takav način.
Na poslu imam jedan savršen primjer osobe koja na neki čudan način uspijeva preživjeti dan na poslu bez nervoze. Svaki dan se smije. Svaki dan ima neke lude fore. Svaka smjena s tom osobom mi je divna. Obožavam raditi s njom. I zbilja želim biti takva osoba. Ali ne ide mi. Znam da takve osobe se ipak nekad slome, plaču, izbacuju tu negativu koju su ipak primile od drugih ljudi. Svjesna sam toga. Ništa nije savršeno.
I onda razmišljam o tome koliko još moram sazrijeti? Koliko još vremena treba proći kako bi bila sama sa sobom oke i kako bi mogla takve situacije u svojoj glavi samo izignorirati.
Iako, iskreno, mislim da nikada, koliko god radila na sebi, neću moći ignorirati ljudsku glupost i zločestoću. Nisam ja takva osoba koja će samo reći da će karma kad tad odraditi svoje. Jednostavno nisam ! Vjerojatno nikada neću ni biti. I to je glupo. Ili nije. Više zbilja ne znam. Znam da sam to ja, takva kakva jesam.
Voljela bih samo da to ne utječe na mene, na moje odnose s ljudima do kojih mi je stalo i koje volim. Ali znam da utječe.
Ali, nastavit ću živjeti sa željom i u stalnim pokušajima da postanem ta neka divna osoba. Ne divna za druge ( iako će onaj krajnji produkt biti i pozitiva koja dotiče druge ) nego prvo za sebe. Za sebe i za njega. Dobra. Pozitivna. Bez odgrizanja glava ljudima na ulici 
Mirna i sretna ! 
Post je objavljen 13.11.2017. u 21:46 sati.