Oblaci, neba namršteno čelo,
iz oluka se kišne kapi cijede.
Jesenje boje u sivilu blijede,
u mlaki lišće otpalo, uvelo.
Na groblju iznad bijelih krizantema
čempresi tamni žalopojke šume.
Tuga se tiha uselila u me,
jer među nama već te dugo nema.
Danas je, eto, vijek prošao cio,
dvadeset i šest ispratismo ljeta,
toliko si i na tom svijetu bio.
A tad te stigla ona ruka kleta.
Nek radost vječna padne ti u dio,
i nek te grli Božja ljubav sveta!
(Danas je obljetnica smrti našeg nećaka.)
Post je objavljen 06.11.2017. u 11:24 sati.