ah, ti drvo banyana kudrave glave, što se uzdižeš uz rub
jezera, jesi li zaboravio maleno dijete; ono se poput ptice
gnijezdilo među tvojim granama, i napustilo te?
sjećaš li se kako je sjedilo kod prozora i čudilo se mrštenju
tvoja korijenja uronjenog pod zemlju?
žene su stizale, puneći svoje vrčeve u jezeru, a tvoja se
golema crna sjenka njihala na vodi, nalikujući spavaču koji
se pokušava otrgnuti.
sunčevo je svjetlo plesalo po namreškanoj vodi poput
neumornih sićušnih čunaka što tkaju zlatni tepih.
dvije patke puštajući sjenke plove u korov obraslim rubom
obale, a dijete nepomično sjedi i razmišlja.
ono žudi biti vjetar i puhati kroz tvoje šušteće grančice,
biti tvoja sjenka i rastezati se s danom po vodi, biti ptica i
sjediti na najvišoj grani, te poput onih pataka plutati među
korovom i sjenkama.
r.tagore
čujem te,
pjevaš i smiješ se
gledam te
odmori se
spremi se
lijepa si
Post je objavljen 29.09.2017. u 12:30 sati.