pitam se, jesi li to odlučila,
kažu, da mi odlučimo
pitam se, draga,
jesi li mi što zatajila
uvijek me je fascinirala tvoja
istinska skrušenost prema
svijetu
i iznimna ljubav prema biljkama
prema ljepoti
prema životinjama
prema djeci
prema moru
prema kući
jesi li tražila ipak malo odmora
od tog svega
zar zaista nikada nisi pregrizla
onu elegiju krivnje iz djetinjstva
tražila si smisao
a bez velike filozofije
čak je i tvoj pas postao
poput tebe
čvrst, miroljubiv, lijenast
pomiren sa redovima
šetnje
i redovima radosti, redovima
hrane,
redovima susjedstva,
jesu li ti dosadile Njegove dosade
jesi li se s Njim prestala razumijevati
pobjegla si, draga,
i ti to znaš, priredila si idealno nesavršeno
shvaćanje istine
priredila si šou,
ti, koja si uvijek prostirala oko sebe
običnost, svu veličanstvenost običnosti
majčinstva, ženokuće
sad osjećam
da je u tebi proticao neki odvojeni tok
kojem nisam svjedočila
jer, bile smo previše svemirski bliske
da bih bilo što loše protumačila
ali. to je bilo tvoje. uvijek. ali.
davala si svima drugu šansu.
bezvremenski uviđala drugu mogućnost
ušutkala si me.
bit će teško bez tebe.
kolikima će biti.
ali. već danas moramo dalje.
čuvat ću ti pučinu, draga.
ova šačica prašine udara u podnožje
tako jako.
ali, čuvat ću ti pučinu.
Post je objavljen 29.09.2017. u 00:18 sati.