Pregled posta

Tako je govorio Krleža:

"4. I 1975.

Podne je. Sunce što dopire kosim zrakama kroz prozor obasjava samo Krležino čelo.


- Razvucite zavjese da vidim to milo moje sunce. Ah, kako je lijepo. Kad bi me netko pitao i ako bih morao da pristanem na neki kult, na štovanje božanstva, to bi bilo sunce. Ono je izvor sve sreće i života našega. I kako se sve to samo stvaralo. Trebala je možda sekunda pa da Zemlja nikada ne nastane...

Enes Čengić, S Krležom iz dana u dan (1956. – 1975. ), Balade o životu koji teče, 1986."


Danas, Sunce...