Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

U izgnanstvu...



Molila sam pomilovanje za prognanicu koju osudih na samovanje u pustinji osjećanja, u isušenom koritu rijeke strasti, u opustošenoj zemlji tužnih vitezova koji izgladnjeli od žudnji tragaju za zagrljajem nježnosti.

U izgnanstvu iz sebe same osjetih osvetu nesretnog neba otkinutog iz dubine sna.

Daždila je ledena kiša u duši gubitnice i ledila srce odmetnice sreće. Promrzla uz vatru ognjišta oćutih neumoljivu ruku sudbine koja je hvatala za grlo i gušila jecaje boli. Uronjena u noć samoće naiđoh na napušteni konak i ruševine hrama ljubavi. Zaustavih se pred žrtvenikom vječnosti, začuh tonove mrtvačkog marša i u oluji ruža vidjeh siluetu kozmičke zmije, ognjilo neba kako pali svijeću i uvodi me u kriptu bezimenih osjećanja.

Omamljena strahom i tuđinom čulnosti krenuh za žižom nade. U podzemlju istine, u dubokim koridorima tmine pune tuge i jada zasjaše dva jantarna lumina u suzi na licu vremena. Tišina zajeca opijelom i pruži svoje dlanove na kojima je iskrio krijes života.

Izađi iz kruga prohujalog vremena, prošapta znani neznanac. Uđi u krug ljubavi, pozva me sudbina.

Zakoračih na kristalni most metaverzuma, na stanićje sjećanja nad Lettinom rijekom zaborava. Vidjeh zrcaljenje svijetova. Maglovitu prošlost, sjaj trenutka i naslućujuću budućnost. Zaustavih se na izvorištu vremena. Vidjeh plavi cvijet nezaborava, ljepotu utkanu u tišinu Kastalske vode.

Čovječe upoznaj sebe, Pitijin glas je odzvanjao budnost. Srce je zatitralo ritmom nedosanjanog sna. Na tvojoj ruci iskričava kap. Ubrao si cvijet i darovao mi trenutak. Oćutih smiraj vjetra sa visova orkanskih uspomena.

U mimohodu vječnosti vidjeh sve bitke, uspone i padove svijesti. Trenutak otpusta i oprosta je ostao. Letta je odnosila tugaljive slike u zaborav.


U tvojim očima se ogledala ljepota novog sna, staza satkana od lijepih privida... rekoh.

Put je cilj, šapnuo si.

Dijana Jelčić




slika... Salim Ljuma

Post je objavljen 13.09.2017. u 08:08 sati.