svi oni katastrofičari šta najavljuju smak svijeta i na taj način, igrajući na kartu nesigurnosti, plaše priprosto pučanstvo kako bi izmuzli novce, ka one vračare po regionalnim televizijama šta čitaju sudbinu, svjesni da je smak svijeta već počeo i da ga treba dobro unovčit.
prije neki dan je razvedenica napisala jedan post o tati koji je izmislio i instalirao na sinovljev mobitel aplikaciju koja je prekidala sve radnje koje trenutno obavlja i prisiljava ga da se javi ocu na poziv. bilo je raznih komentara koji su se uglavnom vrtili oko odgoja. međutim, postavlja se opravdana sumnja koliko odgoj uopće može utjecati na neka događanja i razvoj dječje osobnosti ako ono to ne želi?
svjedoci smo da je sve više djece razmaženo a razmazili su ih upravo roditelji jer idu linijom manjeg otpora umatajući to u celofan ljubavi. slijedom toga zabrane nemaju nikakvog efekta. ako se baš u njima i ustraje sa tv-ea se uvijek redovito emitira reklama za plavi telefon, što će razmaženo derište iskoristit i prijavit kao zlostavljanje iako svi dobro znaju da će to isto razmaženo derište izlagati i šefa i stanicu kako bi ostvarilo svoj naum i postiglo ono što želi. međutim, institucije moraju odraditi svoj posao, a dijete kao dijete niti misli niti je svjesno posljedica svoje razmaženosti zato što niti zna niti ima iskustva, njemu je jedino važno dobiti ono što je naumilo. s druge pak strane roditelji takvi kakvi su, frustrirani svakodnevnim životom pod pritiskom odgovornosti i straha za opstanak nemaju dovoljno vremena da se posvete djeci pa jedni odustaju dok drugi pribjegavaju trikovima, najčešće na emocionalnoj osnovi. koliko će nešto uroditi plodom saznati će se u pubertetu i prvenstveno će ovisiti o djetetovoj osobnosti koju je samo izgradilo.
e, sad će neko postavit pitanje kake to veze ima sa znanošću, gps-om i smakom svita. ima, ima itekako ima veze sa ovim. npr. kad san ja bija dite luta sam uokolo po brdu i istraživa nova susjedstva zbog toga nisam bija odlikaš u školi ali san se uvik zna vratit doma. jednom prilikom u priči o tome upita šefika moju mater 'pa...zar vas nije bilo strah kad bi on tako odluta?' a ova odgovori 'a nije čerce, uvik se je vrača'. e i u tome 'uvik se je vrača' leži sva mudrost odgoja i razvoja dječje osobnosti. oko toga se nije dizala prevelika frka ali ako bi napravija koje manje sranje onda je slijedila kazna ako bi se pak pobunija, dva puta ništa, treći zableuška i to uvik od strane matere, a ako bi napravija veće sranje tribalo je najprije oca malo umirit i pripremit jerbo tada ne da nije bilo plavog nego nije bilo ni telefona uopće. sve to skupa je za posljedicu imalo to da si najprije triba promislit kad misliš nešto učinit, a virujte mi bija san vražji. iskustva koja sam tako steka i ono šta sam uspija naučit u školi naučilo me razmišlati unaprijed i nikada se od strane roditelja nisam osjetio zapostavljenim a kamo li nevoljenim.
prije dva dana pita zvone, inače student završne godine elektrotehnike i računarstva, da di ima najbliža apoteka.
- eno ti je zvone na pjacu.
- di na pjacu?
- između morpurga koji je zatvorija i dizela.
- kojeg morpurga i di je tamo dizel?
- knjižare morpurgo zvone, koja je zatvorila jer nema kome prodavat knjige a dizel ti je na kantunu ispod ure u istom nizu (ko će mu još poč tumačit da je taj dizel prije bija dio apoteke koju su podilili).
- kako? pa di je tamo apoteka?
- stani nasri pjace i okreni se prema istoku, ako znaš di je istok, i ukazat će ti se sama.
- sa ću ja to riješit. i izvadi pametni mobitel, ubada 'pjaca-apoteka' i slavodobitno usklikne 'e sad znan di je'.
- jebote zvone ti si ukurcu. cili život si u splitu a triba ti gps da nađeš apoteku na pjaci?!
i sa ćete vi meni reč da smak svita nije počeja! ma e, i netriba nam kad nam dica tribaju gps za vratit se kući. sa će još napravit i remake filma lesi se vraća kući sa gps-om.
Post je objavljen 11.09.2017. u 18:57 sati.