svaki dan je poklon, za biti čovjek
a djeca prodaju petrovo uho,
kao ljubičasto srebro
u svakom danu je
jedan poklon, krštenje vode
a mi, kao zaslađeni vječnošću
bludimo u svezanoj zadruzi
mirisnih petunija
ja sam alga
i odišem jedninom, u kalupu
ta smola, i vjetar što mami
i mnogi krivi signali na putu
sve izigrano
upućujem sada, ovim ophođenjem
da smlavi ono što gubi smisao
nisam mogla doprijeti dalje
mir probada, kupine i kiša ogledaju
se pospanim očima
a zajedničko nam je to
kako nitko neće vidjeti bijeg
učinjenu moju kuću
praznom bocom
i svečanost mumljanja
imam dvije ovce, i nježno ih
čuvam, odaju mi snagu
davnog plemena
Post je objavljen 06.09.2017. u 00:10 sati.