danu ispred sebe
dok jutarnja zvijezda
još naganja mjesec po tamnom nebu:
Bože, blagoslovi ovaj dan
i sve ljude u njemu...
(dlanom, spojenih ispruženih prstiju,
položenim u visini srca
u prazninu ispred sebe,
odmakom)
... i otpusti
sve što nije moje;
daj mi nositi
ono što je,
da nađem način
otupljivanja
rubova oštrih iznutra!
Post je objavljen 25.08.2017. u 06:04 sati.