Pregled posta

ZLU JE CILJ UNIŠTITI IME

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

ZLU JE CILJ UNIŠTITI IME

http://www.makarska-post.com/index.php/shz-zlu-je-cilj-unistiti-ime/

http://www.tjedno.hr/napad-na-jezik-je-napad-na-duh-naroda/

Urušavanje na hrvatskim prostorima djelo je kadrova u „institucijama,“ toliko su drski da se usude osporavati ime hrvatskoga jezika a time i jezik hrvatski – pa i da se Hrvati služe svojim jezikom, što je kulminacija i razlog da se zlo lustrira i procesuira, jer se bahato ponašaju. Ime je sve, zlu je cilj uništiti ime, po tom lako uništi jezik, obitelj, djecu, narod. Za jednu zajednicu, čovjeku – jezik je mjerilo vitalnosti, jezik je rad duha. Kada se jednom narodu zabrani upotreba vlastitog jezika i nametanjem stranog okupacija je na djelu, a stanje za potencijalnu žrtvu alarmantno. Ako se potencijalnom okupatoru dozvoli samo korak dalje moguća je propast jednog naroda. Zatiranje jezika jednom narodu je stvarni pritisak na duh istog – nema jezika – nema naroda – nema života.

Hrvat u Hrvatskoj ne smije izgovarati hrvatske riječi, kao što nije smio niti za vrijeme mletačke ili srbijanske okupacije. Dakle, kao i onda stvorena je teška sudbina, Hrvati su se morali služiti latinskim, talijanskim ili kasnije srpskim jezikom, po kojem su se u prošlom ratu između Hrvatske i Srbije određivale granice Virovitica – Karlobag, jer su Srbi pomoću Garašanina i Karadžića tako i predvidjeli dok su stvarali neke globalne sfere.

Kao spavači bude se prema potrebi meštara, napadaju hrvatska ognjišta i pokazuju koliko uljezi imaju uporišta u svojim matičnim državama:

1. deklaracijom o jeziku
2. konstrukcijama .., o pozdravu Za dom spremni!
3. dnevno pomoću medija, raznih izložbi, kazališta, filmova …
4. pomoću perverznih grupa …
5. raznih perfidnih …

Dakle, nosioci vlasti u Hrvatskoj tako su umreženi kao diverzanti, s raznim mentorima, i iz repova prošlih vremena, koji zadnjih godina svojim stilom, po nagonima, ruše, što više to bolje, vrijednosti, osnove općeg dobra Hrvata.

Posljedice uzroka se može pratiti kako je došlo do inverzije dobra i zla u Hrvatskoj, pa se zlo nametnulo po svojim željama, samo radi koristi, po cijenu hrvatskog općeg dobra. Zlo se začelo u domu po obmanama i prevarama što danas točno pokazuje koliko Hrvata nije za dom i domovinu – spremno žrtvovati se, već kada je u pitanju dom, djedovina ponašaju se kao okupator – ne cijene sebe niti svoje ognjište, spremni su egoistički olako sve rasprodati. Hrvate spremne za dom – ognjište braniti dok stvaraju uvjete za rad i rađanje, napadani su iz raznih kutova …, jer se ne prodaju za materijalne sitnice, i opiru porobljavanju – uništavanju.
Problemi nastaju dok se Hrvati kockaju s lutalicama i pionirima kao neradnicima kada im se tendenciozno nametnu kao kadar na terenu u institucijama. Kao takvi suprostavljaju se Hrvatima koji brane svoj dom, po svojim željama spremni su otimati hrvatske domove.

Osim preko Vlada i Sabora, svjetske varalice to rade i pomoću sudova, dok se potiskuje Hrvate a plaća svjetske lutalice – prevarante, kao savjetnike, koji prosuđuju i presuđuju čak da je i pozdrav „Za dom spremni!“ neozbiljna provokacija Hrvata. Dok isti paralelno eksploatiraju, u skladu s vremenom, i ruše hrvatsko opće dobro kao strani, drski hipernacionalisti. Smeta im hrvatsko ime, ali ne smeta im hrvatski novac kuna, koji uzimaju iz proračuna RH i rade protiv Hrvatske.

Dužnost nam je ukazati kako neki ovih dana agresivno napadaju povijesne hrvatske pozdrave, pod kojima su se borili i umirali toliki hrvatski velikani i vitezovi čista srca i zdrave pameti. Isti su produžene ruke zla radi šake novčića. I gle čuda, Hrvati u Hrvatskoj ne bi smjeli izgovarati hrvatske pozdrave. Zar bi oni htjeli da se Hrvati služe srpskim ili nekim drugim jezikom? Za Hrvate kroz povijest sve je to poznato, malo uz pomoć svojih, malo uz pomoć ostalih, uvijek su se udruživali protiv Hrvata dok su jeli hrvatski kruh. Nakon što bi osvojili hrvatska područja i uništili Hrvate, izmišljali bi i okrivljavali Hrvate kao da su oni eksploatirali, okupirali i uništili njih, a ne oni Hrvate.

Evo pojašnjenja zašto Hrvati po njima ne bi smjeli izgovarati hrvatske pozdrave na hrvatskom području. Oni kojima smeta otpor i koji vole zauzeti tuđe, će svim silama se truditi da nitko ne izgovara kako je spreman braniti svoj dom. Ako Hrvati govore kako su spremni čuvati svoj domovinu i dom to će postajati dio njihovog identiteta. Postat će dio njih. Tada je teško napasti nekoga tko je spreman umrijeti za svoje. Taktika koju koriste ti i takvi je da Hrvatima ogade i sami spomen na obranu. Kada navale, nema nikoga tko bi se branio jer su kroz obrazovne programe i medije uvjerili Hrvate kako je onaj koji se brani zapravo zločinac. Takvi će vam odmah kada kažete da ste spremni braniti svoju domovinu, dom, svoju obitelj, svoje susjede, prijatelje, braću, sestre..., reći Hrvati se ustaše. Dakle, okupatorima kroz povijest nije po volji što se Hrvati usude ustati protiv njih kao neprijatelja, koji bi okupirali Hrvatsku i eksploatirali Hrvate, pa zato Hrvate ne vole, nazivaju i hrvatsku djecu ustašama. Oni su umislili da Hrvati moraju biti pokorni – ukoliko se Hrvati ustanu, vrište USTAŠE SE USTAŠE.

Hrvatski pozdravi su se kontinuirano upotrebljavali kroz povijest. Godine 1566. Nikola Šubić Zrinski branio je Siget od najezde daleko brojnijih Turka. Nakon dugotrajnih borbi i dugačke opsade, umjesto da se predaju krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je „ Za dom sad u boj!“ Nekih 250 do 300 godina kasnije, ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u bitku, ban bi uzviknuo „Za dom!“ a vojska bi odgovarala „Spremni umrijeti!“. Opera Nikola Šubić Zrinski sadrži u sebi domoljubnu pjesmu U boj, u boj u kojoj je bio i poklič „Za dom!“ Iz knjige Nikola Šubić Zrinjski, Zajc I. Zagreb 2012., glazbena tragedija u 3 čina, II. i III. čin navodimo: „Junaci, braćo! Ma gdje se Hrvat s Turci bije, za dom se bori svoj! „Stijeg hrvatski visoko se vije, Hrvat rado svoju krvcu lije za kralja, rod i dom!“ Iz svega navedenog je vidljivo da se zlonamjerno podnose nekakve prijave nadležnim službama. Nažalost njihovu prekršajni sudovi RH donose oslobađajuće presude obrazlažući da se radi o povijesnim hrvatskim pozdravima.

Kronološki, tako djeluju uljezi i pioniri, naročito zadnjeg hrvatskog okupatora, zato kvaziznanstvenici – umišljeni hrvatski vladari, ne znaju što je dijalog, kritizerstvo, a što je diplomacija za funkcioniranje jedne zajednice. Kao žabe, u ustajalim vodama i monotoniji, napuhali su svoju veličinu pa objašnjavaju narodu po sofističko-diplomatskoj logici. A takve se kao štetočine od 1990. – e. godine već trebalo procesuirati, jer su u Saboru i drugim institucijama dizanjem ruku odobravali sabotaže, potpisima kadrovirali diverzante po Hrvatskoj i to preko: pretvorbi, zapuštenih polja, neobnovljenih tvornica, stimuliranjem droge, što je urodilo poraznom demografijom, iseljavanjem Hrvata iz Hrvatske, terorom nad hrvatskim pravoslavcima, stalnim pritiscima na hrvatski narod …, specijalnim ratovima…

Hrvati su opstali zahvaliti upornosti koliko su čuvali domovinu, dom i svoje dostojanstvo. Hrvatima su i dalje smetnja hrvatski „moderni“ vladari koji se udružuju s raznim torbarima, mešetarima, robovima privida pa opterećuju narod kreditima, a od Hrvata stvaraju neradnike i tako dovode u pitanje dom i dostojanstvo.


Zagreb-Zadar, 16. kolovoza 2017. godine


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA


Post je objavljen 16.08.2017. u 15:28 sati.