Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/asboinu

Marketing

Španjolski građanski rat

Athumanunhov zaključak Španjolskog građanskog rata

Već 26. ožujka 1939., još građanski rat traje, nova (Nacionalistička) Španjolska pristupila je antikominterskom paktu, a 31. ožujka 1939. potpisala je petogodišnji ugovor o prijateljstvu s nacističkom Njemačkom. Istodobno je potpisani ugovor o nenapadanju s Portugalom, a 1. travnja 1939. nacionalističku Španjolsku priznale su i SAD.

Nakon što su nacionalističku Španjolsku priznale SAD, samo je SSSR ostao velika sila koja je nije priznala. Ubrzo je Španjolskoj vraćeno sve blago i ostala bogatstva koja su pohranjena od Republikanaca u stranim zemljama. U Madridu pak je 19. svibnja 1939. održana velika parada pobjede Nacionalista. Počasno mjesto na toj paradi imali su Gambarini Talijani, a 22. svibnja u Leonu su postrojbe njemačke 'Legije Kondor' paradirale ulicama u oproštajnom mimohodu.

Iz Cadiza su 31. svibnja svi talijanski vojnici (njih 20 000 – po Athumanunhu) otputovali u Italiju, kao i svi njemački vojnici iz sastava 'Legije Kondor' (njih 14 000 – po Athumanunhu) koji su iz Viga otputovali u Hamburg. Nijemci i Talijani dočekani su u svojim domovinama kao junaci.

Republikanci koji su napustili Španjolsku živjeli su u internističkim taborima (njih oko 380 000 - po Athumanunhu). Negdje oko 150 000 njih vratilo se u Španjolsku, dok će onih preostalih 230 000 zauvijek ostati izvan Španjolske. U tim internističkim taborima Republikanaca nastala su prepucavanja između komunista i anarhista koji su se međusobno optuživali za izdaju, a u tim međusobnim obračunima je ubijeno oko 4700 Republikanaca.

Oni pak (Republikanci i njihovi simpatizeri) koji su ostali u Španjolskoj nisu prošli mnogo bolje. Do 1942. godine kroz logore prošlo je i robijalo oko dva milijuna Španjolaca, a bilo je i mnogo strijeljanja. Najgore je bilo 1939. kada su mnogi koji su prošli republikanske tamnice, sada zdušno pomagali u identifikaciji navodnih krivaca, pa su se često javljali istodobno kao prokazivači, suci i krvnici.

Tako su smaknuti mnogi republikanski časnici, ali i obični možda i nedužni ljudi koji su bili simpatizeri Republikanaca. Tako je te godine samo u Madridu bilo 250 strijeljanja dnevno, u Barceloni 150, a u Sevilli 80. Athumanunh opet ne razumije granice ljudske gluposti i ludila, jer ako su u Madridu i Barceloni, gradovima koji su bili u sastavu Republike, možda i pronađeni 'krivci', odakle onda ti 'krivci' u Sevilli koja je od samoga početka građanskog rata bila u rukama Nacionalista ...?!

Naime, ako je tamo u početku rata i bilo tih 'krivaca' kako to da ih je čak i 1939. ostalo toliko da ih se može strijeljati po 80-etak dnevno!? Nakon rata Baski su tvrdili da je u tim smaknućima strijeljano 21 780 Baska, a jedina im je krivica bila što su bili Baski. Na kraju, ministar pravosuđa Španjolske 1944. priznao je 193 000 smaknutih. No, tko zna, ovoj doista malo prevelikoj brojci možda su ipak pribrojeni i oni koji su strijeljani tijekom samoga rata.

No, bilo kako da bilo tada, Athumanunh ne razumije zašto sada (danas) Španjolska koja je primjerna zapadnoeuropska uljudbena država konačno ne razjasni tu famoznu brojku, jer i nadalje Španjolski građanski rat i njegove posljedice još uvijek nisu stvar povjesničara današnje Španjolske. Najveća krivica pada na samoga Franca koji je sam osobno kao državnik mogao spriječiti taj pokolj, a on je čak suprotno potpisao najviše smrtnih presuda od bilo kojeg državnika u povijesti.

Nadalje, tome je kumovalo i to što su u policiju i sudstvo namjerno i smišljeno smješteni baš oni koji su pretrpjeli neku od represija u Republici, a tim ljudima, željnim osvete, ništa drugo doli smrtne kazne nije se činilo mogućim. Poradi svega toga Španjolski građanski rat je zvjerstvima nadmašio do tada sve građanske ratove u povijesti.

Na obije strane, računajući i one koji su kasnije umrli poradi zadobivenih rana ili bolesti stečenih u tijeku bitaka, poginulo je i umrlo ukupno više od 500 000 ljudi. Od te ukupne brojke samo je 200 000 njih poginulo tijekom bitaka, ili umrlo od posljedica tih bitaka (90 000 Nacionalista i 110 000 republikanaca – po Athumanunhu).

Ubijenih i smaknutih iza crta bojišnica i izvan bitaka po Athumanunhu je 130 000, a od toga 75 000 Nacionalista i 55 000 Republikanaca. Po Athumanunhu moguće je da je oko 10 000 civila poginulo u prekomjernim bombardiranjima i topničkim napadima, a još oko 25 000 civila umrlo je nakon rata od zadobivenih rana i posljedica tih bombardiranja.

Ako se tim brojkama pribroji oko 100 000 smaknutih nakon rata, te još brojka od 300 000 izbjeglih trajno Athumanunh slobodno zaključi da je Španjolsku građanski rat 'koštao' više od 800 000 ljudi, a najžalosnije je po Athumanunhu to da je među tom brojkom uništen cvijet mlade generacije ljudi tadašnje Španjolske. Strašno! Više nego strašno, zapisat će Athumanunh i prekinuti nabrajati ove tužne činjenice, te nastaviti sutra.




Post je objavljen 02.08.2017. u 08:43 sati.