Uvijek ima i šale i smijeha i suza, muke i bola. Jedni se vesele, zbijaju šale oko malog pačića, drugi odlaze na zasluženi odmor. Neki drugi pokušavaju skrpati kraj s krajem i niti ne pomišljaju na bilo kakav odmor. Svatko prema svojim mogućnostima, a netko i prema željama. No ponekad se u tren sve stubokom mijenja. Uglavnom o tome da se nešto može dogoditi nikada niti ne pomislimo pa kada se dogodi šok i nevjerica ruše sve snove. Kako mi je najlakše nositi i lijepo i ružno pisanjem zapišem ovako:
ČEKANJE
Sjedi u automobilu na parkiralištu katedrale s pogledom na bolnicu. Vruće je. Sunce upržilo kroz vjetrobransko staklo, nekako je obamrla i ne otvara prozor. Čekat će tako umotana i izgubljena u misli koje nisu ni malo lijepe ni lagane. Što može napraviti više od ovoga što već je? Koliko se toga zbilo u tako kratko vrijeme? Zna, puno toga. U dvije trećine života bilo je manje promjena nego zadnjih godina. Život. Uvukao ju je u svoj ludi ritam nestvarnog kao čaroliju, kao ringišpil na seoskom vašaru. Okretao se brzo, brže, još brže i kada se činilo da se nikada neće zaustaviti grubo zaustavljanje donijelo je košmar, dane neizvjesnosti, noći bez sna, čekanje. Čekanje joj je najteže. Čekanje je nemoć, rađanje strahova, crtanje najcrnjih scenarija mislima u tmi noći. Čekanje je pokušaj pobjeći, umaći svemu što nakon čekanja dolazi tražeći opravdanja, izmišljajući razloge, zamišljajući kazne koje dolaze na naplatu. Čekanje je crno i crnje od najcrnje noći. Previše je vruće. Otvara vrata i vjetar hladi unutrašnjost. Koliko će još čekati, ne zna, ali zna, spremna je učiniti sve da se život vrati na ringišpil pa makar se sasvim polako okretao.
28.07.2017.
Post je objavljen 30.07.2017. u 10:42 sati.