Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/auroramei

Marketing

Što je ljubav??? Sedmi dio...

Što je ljubav??? Sedmi dio...

Poziv je uslijedio sljedećeg dana. Jednostavno nismo mogli jedno bez drugog, potajno smo se i dalje nalazili i uživali u zajedničkim trenucima.
Prošlo je i godina dana naše tajne veze koja je uskoro morala biti otkrivena. Jednoga jutra probudila sam se sa mučninom. Mislila sam da sam bolesna. Otišla sam kod doktora, a on me je poslao da obavim sve pretrage. Nakon njih sam saznala da sam u drugom stanju. U šoku, preplavljena emocijama sreće, straha pomislim: „Što ću sad?“. Nisam ni završila školu! Taman mi je bila zadnja godina. Kako ću sama? Što će biti sa manekenstvom? Kako ću reći roditeljima? Šta će on reći? Dali će me ostaviti? Ajmeeee!!!
Problemi su tek usljedili.
Dolazkom kući posjela sam roditelje u boravak da im obznanim meni radosnu vijest.
Šokirani mojom vijesti objašnavali mi da nije jednostavno odgojiti dijete. „Tek ti je 17, život je pred tobom“! Znam, ali ja želim to dijete i odlučila sam roditi. Nakon duge borbe i uvjeravanja roditelji su pristali biti uz moju odluku. No sada treba reći gospodinu savršenom!
Taj razgovor nije dobro prošao. Uvjeravao me da trebam pobaciti i posvetiti se sebi i svojoj budućnosti. Međutim ja u tome trenutku, u takvom stanju, buntovna kakva i jesam bila, odlučila sam ipak donijeti na svijet moje dijete. Odlazeći od njega bila sam povrijeđena, tužna, ljuta. Kako je mogao to reći? Kunio se ljubavi prema meni, a sada ima još veći razlog da učvrstimo našu vezu, naše dijete. Međutim on je to sve odbacio. Teško mi je bilo iskombinirati školu i trudnoću posve sama, ali uspješno sam položila i donijela svoju prekrasnu curicu na svijet. Toga sunčanog dana držeći svoju curicu bila sam najsretnija na cijelom svijetu. Njene zelene okice, tamna kosica i malene ručice u meni su stvarale prekrasne osjećaje. Nisam se odvajala od nje.
Javila sam gospodinu savršenom da je postao tata. On je upitao „Šta je?“. Kako šta je? Kažem:“ Pa dijete, prekrasna curica“. Odgovor je bio: „Aha, kad stignem doći ću ju vidjeti“.
Treći dan u bolnici pojavio se i on pogledati svoje dijete. Kada su mu je iznijeli van zasuzile su mu oči i progovori: ,,Ista je ja kad sam bio mali!“.
Bila sam sretna što je došao, a opet tužna što nije sa nama, ali valjda tako mora biti.
Nakon 6 dana izašli smo iz bolnice i uputili se kući. Živjeli smo sa mojim roditeljima. Obožavali su svoju unukicu. Gospodin savršeni posjećivao ju je jednom tjedno. Teško mi je bilo u njegovom prisustvu jer sam ga jako voljela. Uvijek smo se za vrijeme njegovog posjeta gledali, smješkali i toliko sam željela biti s njim.
Kako je vrijeme prolazilo Luna je napunila godinu dana .
Napravili smo joj rođendanski party, pozvali smo svu obitelj, moju, njegovu i njega.
Svi su se odazvali, a on je došao sa svojom djecom.
Rođendan je bio fenomenalan. Poslije njega ostali smo nas dvoje sami, a on kaže: „Ovako ne može više, ja želim biti sa Lunom i s tobom. Uzet ću nam stan i selite se k meni“. Molim??? Stvarno sam ostala iznenađena. Da, ja vas volim. Nakon mjesec dana preselili smo se u zajednički stan i počeli živjeti skupa. U međuvremenu se gospodin savršeni rastao.
Život u stanu nije baš bio idealan jer nisam još bila prihvaćena od strane njegove djece iz prvog braka. Bilo je jako teško razdoblje .
Ulagala sam godinama strpljenje i trud u razvitak odnosa između njegove djece i mene i moje curice i njezinih polusestri. Ali i to sam uspješno postigla.
Eto nakon 7 godina ostala sam ponovno trudna. Dijete smo oboje htjeli. Nakon 9 mjeseci rodio se Lukas. Mali dečko okruglih očiju i crne kose. Svi su bili sretni.
Eto na kraju ove priče da kažem da sam u braku sa gospodinom savršenim, imamo dvoje prekrasne djece i jos uvijek se Volimo! Ne bavim se manekenstvom hahhahaha, ali imam svoj butik. A ako Vas zanima šta je sa bivšom ženom i ona je sretno udana.
Pošto mojim kometatorima smetaju neke stvari, a od drugih dobivam i savjete da ne pišem detalje evo u što kraćem sam opisala dio mojeg života.
Kada bih i pisala sve detalje bilo preko tisuću stranica. I još nešto. Svi vi koji kritizirate stanite pred ogledao i upitajte se dali vi nikad niste u životu krivo napravili? Kako se kaže: „Tko je bez grijeha nek prvi baci kamen“. Ajmo da vas vidim, bacite!!!!!!



Post je objavljen 17.07.2017. u 18:59 sati.