Marketing
Ptica
Pogled joj je odlutao kroz prozor gubeći se negdje u daljini. Podigla je ruku kao da ga želi zadržati, dohvatiti, poći za njim. Trenutak je ruka, kao zaustavljena ptica u letu drhtala u zraku, a onda se srušila u krilo. Oči su izgubile sjaj. Ptica je izgubila krila. Sve je stalo negdje iza pogleda u nijemosti trenutka koji će predugo trajati. Oko nje sve su stranci i ona je stranac svima. Više nikoga ne prepoznaje i strah koji se povremeno pojavi u dubini oka govori koliko je daleko od svoje djece. Oca smo davno izgubili. Puno prerano, stalno smo svi govorili jer mogao je, samo da se potrudio, mogao je, a nije. Kao da mu je bilo svejedno. Onda samoća. Samoća ubija, samoća prijeti, samoća je zlo i zločinac koji se nastanjuje u osamljeno srce. Imala je nas, ali daleko od pogleda, daleko od zagrljaja, tek riječi koje su pronalazile izgovor za ne dolazak.
I nije to sebičan čin, ne nikako. Ovo je društvo guralo sve u ritam koji nije ostavljao prostor između traženja odmora i poslova kojih je stalno bilo više i više. Konačno se sve srušilo tog dana kada se izgubila u vlastitoj ulici tražeći svoju kuću. Panika koja je izvirala iz njenog pogleda potvrdila je konačnu dijagnozu.
Već dugo i nje nema, a ja razmišljam koliko nam je dala, svojih dana i noći, sve što je znala i mogla, a sebe izgubila. Razmišljam kako smo trebali, kako smo morali biti drukčiji jer i moje godine se penju i moj pogled odluta i ruka klone i poželim da ih zagrlim, a onda pomislim; oni danas rade čak više nego sam ja u moje vrijeme i spustim ruku u krilo. Ptica je odletjela. Čekam.
17.07.2017.
Post je objavljen 17.07.2017. u 10:13 sati.