Ima jedan otok gdje žive Krkani!
E tu se skrivao naš mali Ante kojeg je otkrio izduženi četničić Vučić i postavio za šefa "svoje" države.
Ante se u međuvremenu po zagovoru "svete" Rade od LBGT-a preobrazio u Anu.
Tako je uvalio problem SPC-u koji više nema vremena baviti se povampirenim ustaškim koljačem Alojzijem od Krašića.
Šteta!
Sad je vrijeme da se pravoslavni kler osuneti i vrati vjeri svojih otaca u borbi za "otadžbini"
Kukulele!
Mi bumo, za inat svim babama stavili našu Nives Sisu na čelo SIS-a!
A ni Presjednica nije za bacit......
A sad malo o duhovnim "pređima" njihove premijerke!
Akcija oko uključivanja Hrvata u četnički pokret osjetila se i na području Hrvatskog primorja. Izvan Sušaka ta je akcija konkretnije došla do izražaja na Krku. Prema raspoloživim podacima, na Krku je postojala četnička organizacija sastavljena poglavito od jugoslavenskih nacionalista. Na sastanku “predstavnika svih mjesnih organizacija na otoku Krku”, održanom u Aleksandrovu (Punat) 23. lipnja 1943, donesena je rezolucija u kojoj se izražava privrženost Draži Mihailoviću i zahtijeva da se otok Krk “odvoji od zajednice, kojoj bi Zagreb ili njegovi politički predstavnici imali predstavljati našu volju i naše raspoloženje”.
U rezoluciji se izražava protivljenje svakome federativnom uređenju zemlje.
Četničke jedinice koje su bile stacionirane u Hrvatskom primorju (nakon kapitulacije Italije) trebale su se povući na otok Lošinj i ondje čekati savezničke pomorske snage. Povlačenje te grupacije uslijedilo je 9. rujna, kada su se četnici iz Selca, Crikvenice i Senja prebacili na Krk (u Aleksandrovo). Odatle su se, zajedno s grupom krčkih četnika, kojima je komandirao Milivoje Žic, uputili na Lošinj, stigavši 10. rujna. Ondje se ukupno okupilo oko 450 četnika i članova njihovih obitelji.
Četnička grupacija na Lošinju organizirala se u brigadu od dva bataljona s komandantom kapetanom Borivojem Gešovićem. U pripremi obrane od napada, jedinice NOVJ zaposjele su pozicije na Malom i Velikom Lošinju. Desant koji su poduzeli Štab Trinaeste divizije NOVJ i Komanda mornarice za Hrvatsko primorje, izvršen je na Lošinj 24/25. rujna. Cilj je bio da se četnicima što više onemogući izvlačenje s otoka, jer su raspolagali brodovima. U vrijeme borbe za Veliki Lošinj, četnički oficiri su ipak uspjeli, s grupom od oko 200 četnika i članova njihovih obitelji, isploviti u dva broda u pravcu Suska, a zatim se probiti do Italije. Jedan brod je stigao u Brindisi, a drugi u Pesaro. Grupa koja je došla u Pesaro zatekla je ondje Nijemce. Preostali četnici na Lošinju bili su nakon žestoke borbe ubrzo svladani, pretrpjevši velike gubitke. Lošinj je bio oslobođen 26. rujna 1943.
(Iz knjige Fikrete Jelić Butić “Četnici u Hrvatskoj 1941-1945”)
ovo mi je najdraža četnička, naš prijevod bi bio ...sa Dinare i Cincara!
Post je objavljen 17.06.2017. u 10:05 sati.