Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/broduboci

Marketing

Bog vozi daciu


Noć je tamna i gusta kao med, zrak je zasićen mirisima žuke i lavande. Prozor koji gleda prema vrtu ostavio sam otvorenim. Kao, zbog romantike. Neka zrelo, rascvjetano proljeće uđe u moju sobu i oboji mi san. Tjah! Umjesta sna, oko ušiju mi se uzvrteljao jedan komarac. Sve se nadam da će otići sam, bez trajnih posljedica i po mene i po njega. Povremeno snažno zamahnem rukom. Kao, prijetim mu. Ne tangira ga, nimalo. Pokrijem se lancunom. Evo ti ga opet. Beštimam. Kao da će to pomoći. Komarac ko komarac. Stalno se vraća. Kao stranka opasnih namjera. Tako ti je to kad živiš blizu močvare.

Na kantunalu pored kreveta nabacano mi je brdo knjiga. Zapravo, pitanje je ima li ispod tog brda uopće više kantunala. Ili se sirotan spljoštio pod bremenom silne literature. Uglavnom, shvatili ste, pored kreveta se nalazi brdo knjiga. Različitih omota, uveza, debljina, žanrova, stupnjeva dosade... Imam tu glupu naviku da nikad ne čitam samo jednu knjigu, ono striktno od-do, od prve do zadnje. Istina, ponekad mi se i tako nešto dogodi, ali rijetko me drži. Ovakav način čitanja ima posebnih čari. Uzbudljivo je kad likovi iz jedne knjige prelaze u drugu, naprave dar-mar pa zbrišu u treću. A ovi iz prve se izgube pa ni sami ne znaju di su. Izmiješaju se gradovi, kontinenti, vijekovi, vladari. Bilo kako bilo - obožavam paralelno čitanje. Jebi ga, takav sam, kasno je da se mijenjam.



Međutim, sad, u gluho doba noći, dok mi komarac zvrnda oko glave, ne razmišljam o čitanju već o praktičnoj upotrebi knjige kao takve. One imaju zgodan oblik, onako plosnat, ali istovremeno i masivan, idealan da kučku zujavu agresorsku speštaš sa ipsilon-ze ravninom. I to u djeliću sekunde, kad se krvopija najmanje nada. Tako treba. Knjigom po glavi komarca! Pljas! Samo, postavlja se pitanje, kojim ga žanrom zveknuti? Povijesni romani su nepraktični, preteški su za baratanje. Dok ti zamahneš povijesnim romanom, komarac već odleti na drugi zid. Enciklopedije su još gore. Krimićem možda? Ne valja, krimići ostavljaju previše krvi po zidovima. Najbolje ljubavnim, oni su najčešće lagani, pitki i udaraju kad ih najmanje očekuješ. Ljubavnikom leidi Četerli.

Mada, realno govoreći, postoji i jednostavniji način. Recimo da u utičnicu utičneš aparatić iz kojeg hlapi čarobna tekućina koja omamljuje zujava stvorenja. Uključujući i ona na dvije noge. Nisam siguran koliko je sve to zdravo, ali šta'š, život je i tako neizlječiva bolest.



Nakon uzbudljive noći, jutro konačno donosi olakšanje. Jutra su najljepša u lipnju. Topla su, ali ne i vruća, tiha su, ali ne i gluha, svijetla su i prozračna. No, da bi ih se moglo osjetiti u najboljem smislu, potrebno je - hodati.
Ne znam ni sam kako, ali malo-pomalo, postao sam ovisnik o jutarnjim hodnjama. Ne smijem ih nazvati šetnjama jer normalan čovjek šeta lagano, bez žurbe, neopterećen vremenom ni ciljem. Moje trideset i dvije minute žustrog hoda, više sliče na marš. Od šest dvadeset i osam do sedam nula nula, prolazim najprije preko rovova napuštenog gradilišta, zatim pored jednog groblja pa preko dva mosta i tri otoka. U samo trideset i dvije minute. Pješke! Ko bi reko? E pa nemoj reć da ti nisam reko.

Hodanje zna biti jako zanimljivo, Pogotovo kad se usput zabavljaš iščitavajući registracije automobila, kako onih koji prolaze s leđa tako i onih koji ti idu ususret. Ne biste vjerovali koliko registracije govore o autima i njihovim vlasnicima. Od kombinacija brojeva i slova, dao bi se napraviti pravi pravcati vozački horoskop. U njemu bi mogli naći sve odogovore, jeste li živčani ili smireni, temperamentni ili ljubazni, skloni prekšajima, Recimo opel astra ST-599-VT. Zbroj znamenki - pet plus devet plus devet je dvadeset i tri, dva plus tri je pet. Solidno. Petice su pristojni vozači. Pomalo usporeni, ali nisu skloni ekscesima. Ono VT znači - volim tartufe. Šalim se, znači nešto drugo. Ali to vam neću reći.

Onda dostavni caddy ST-8091-F. Osam plus nula plus devet plus jedan daju osamnaest, osam plus jedan su devet, a devetka je jako dobar zbroj! Osim kad je u kombinaciji sa F. Tad ne valja. Zatim BMW registarskih oznaka ZD-xxxx. Ah ne, ovdje je dovoljno samo reći ovo - BMW. Ostalo nije važno.

Uglavnom, promatrajući svakog jutra na desetke automobila, točno sam utvrdio zakonitosti i poveznice između registracija i vozača. Detaljno objašnjavanje bezbrojnih kombinacija potrajalo bi do unedogled, oduzelo puno vremena i prostora, a tada bi izgubio i ovo malo čitača bloga koji su mi ostali vjerni. Ako vas baš jako zanima, pošaljite mi svoju registraciju pa ću vam javiti kakav ste vozač.

Ipak, jedno me auto koje srećem svakog jutra, uvijek ostavi pomalo skamenjenim. Naime, to auto vozi sam Bog. Tako mu barem piše na registraciji B-OG-677.
I sad, vjerojatno biste pomislili kako sam gospodin B-OG, upravlja volanom u najmanju ruku audi osmice, mercedesa S klase, Rolls Royca ili nečeg slično, ali začudo - ne! Komplitli difrent.
B-OG naime vozi, nećete vjerovati, najobičniju - daciu. Onu, kako se zove, duster, luster, tako nešto. Tamno-plavu. Istinu govoreći, iza zatamnjenih stakala nikada nisam uspio razazniti lice B-OG-a, ali to mi i nije bilo toliko bitno jer svakog jutra, kad bi se mimoišao s tajanstvenom daciom, znao sam da će mi taj dan biti super. Da će mi šef dati izvanrednu stimulaciju, da će mi prpošna Danijela iz antikorozivne zaštite uputiti nedosmislen osmijeh, da će mi pašticada s njokima ispasti savršeno i da ću uspjeti u istu rečenicu ugurati sjekiru i med.

Na moju žalost, posljednjih se dana, počelo događati nešto jako čudno. Taman kad sam se navikao na njega, B-OG je iščezao!
Nigdje ga nema. Tražim ga na uobičajenom mjestu, ne vidim ga, da nije u garaži - nije, pitam prolaznike, jeste li vidjeli B-OG-a, gledaju me čudno i krste se.
A bez B-OG-a brate mili, sve krenulo naopako. Povampireni Donaldinho harači Splitom, u Bolu zadaju boli uglednom nogometnom menadžeru, najžešći oporbenjaci postaju apologeti vlasti, nitko više ne piše blog, sve polud'lo.

Na koncu, kad su mi već okopnile sve nade, priđe mi jedan čovjek, visok, krakat, nosat i upita - jel vi tražite Pepu?
Pa iskreno, ne znam ni za kakvog Pepu, tražim jednu tamno-plavu daciu, svakoga dana sam je ovdje viđao.
E pa to, upravo takvo auto vozi naš Pepo.
Pepo?
Dašta!
Pa di je Pepo?
Oša naza' u Berlin!
O, bem ti takvu sreću, plači voljeno zemljo, ode nam i B-OG za Njemačku.





Post je objavljen 09.06.2017. u 12:26 sati.