Marketing
skica
o tome
kako mu se sunce pleteničasto upliće u zlatne uvojke
(baš kao što se uplitalo u sve i njegovom ocu)
ili o tome možda
koliko ga sunce voli ljubi i treperi mu
trepavicama
ispod kojih tako dugih i zavinutih
stanu sva kraljevstva
blagoslova i bezbrižnosti
(koje smo zaboravili )
ili ipak o tome kako me budi noću točno u tri
igrajući mi se donjom usnicom
( jer vidi u mraku )
i onda se nestašno smije mojim razrogačenim očima
koje ga često pitaju
- čiji si ti, mali, ha ?
Tko si Ti ?
i onda
smijemo se ko dva prastara znanca
do jutra mladog
( di si, kako si, gdje si bio ti do sad )
jer i ne treba ti sna kada nekog otprije poznatog
upoznaješ trajno, bez zadrške
i bez saznanja o opasnostima koje nas ionako čekaju putem
( znali mi i bojali se mi ..ili ne )
i sve je tako neodoljivo zgusnuto u tom prijeljetnom trenu
miriši oluja
potopit će nam grad
al njegovi poljupci kao meka marelica
koji će govoriti:
ništa to
strašno bilo nije
pa me vodi, sunce malo,
kroz grmove ruža, probuđene lavande
dok bijeli ga leptiri nadlijeću
dodirujuć plavu kosicu
vrhove
pokazuje mi kakav svijet treba biti
i imam njegov izraz lica
čitav tjedan
i njegovo
viđenje stvari
Post je objavljen 02.06.2017. u 12:57 sati.