Idemo polako, Korak po korak brojimo grlati, sareni smijeh. Zovete me Mama i svaku noc zaspem s necijim dahom na prsima. Latice na mom cvijetu...
A onda krenu snovi. Mirisu na kavu, mirisu na tvoje dodire, zbunjuju i strase. Neki bijeli glasovi me tjeraju pronaci Te. Gledam Te u oci. I znam da si dobro, i bude mi lakse.
I dalje idemo. Idemo polako. I zelim ti ispricati cetiri price. Zelim ti pricati o bolovima, i o radosti, o strahu i nervozi, o ljubavi,... Sjecam se Zelje, i vjeruj, nije bila moja i ne znam zasto, ali odjednom ih zeljeh tako snazno, i trebah ih da milovanjima, zagrljajima potjeraju glib, smrad i smotanu zurbu. Idemo polako.Idemo sa gustom. I nadam se, oh toliko snazno se nadam da ides i Ti sa osmjehom u Ocima!
Post je objavljen 21.05.2017. u 14:11 sati.