Jedna moja fb prijateljica prenijela je dugačag, deprimirani status koji ne mogu odoljeti da ne prenesem, kao i svoj kratki komentar.
Ljudi su u pravilu nevjerojatno sebični ili su kukavice. Bila sam svojedobno predsjednica sindikata u srednjoj školi, izabrali su me jer sam uvijek nešto prigovarala na nastavničkim vijećima. Drugi su šutjeli. Primjerice, jednoj je kolegici 'falilo' dosta sati, predavala je tjelesni. Pa se dosjetila da može namaknuti brdo sati organizacijom hodočašća u Mariju Bistricu. Trideset dva ili više kilometara. Traje to sestro, skupe se sati samo tak'... Javila sam se i rekla da je to nečuveno, skandalozno, čak... jer ima valjda među djecom i onih drugih vjeroispovijesti, ili su možda ateisti.. Rekoh, organiziraj, brate mili, pješačenje, kakvo hodočašće... Pojeli su me, logično. Pa sam postala sindikalna povjerenica i nakon kratkog vremena uvidjela da je predsjednica na nacionalnoj razini korumpirana i da je glupo trošiti članarinu na večere ili izlete. Htjela sam utrošiti članarinu na stvarnu pomoć kolegama ili kolegicama kojima pomoć treba. Da ne duljim, ubrzo sam dala ostavku jer sam im uskratila zabavu i obrušili su se na mene, kao grabežljivci. Na razrješenje su došli svi povjerenici, iz svih škola. Ja sama za katedrom. Stiskali su mi kolege ruke nakon govora, ali nasamo, na hodniku. 'Svaka ti čast', rekoše. I onda sam razotkrila hobotnicu, izbrabljivanje učenika koji su umjesto prakse, strukovnjaci, radili u gazdinim vinogradima, cure su čuvale djecu, peglale... Nitko, ali baš nitko od službi nije reagirao. Obišla sam ih sve, išla kod majstora (sama) prijetila im oduzimanjem licenci... Paralelno sam radila u Jutarnjem, uvijek sam bila radoholičar. Sve su to objavili. Stvar se riješila, gazdama se zaprijetilo, a ja sam otišla iz škole... Ima toga još. Zapitajte se, ukratko, s kim bi bili na bojištu. Borila sam se kasnije za svoje kolege u novinama, kojima je prijetilo smanjenje plaće. Bila sam glavna urednica. Otišla sam zbog nepravde. Nitko od njih me nikada nije nazvao. Kasnije sam opet nešto pokrenula. Reče gazda 'ti ostani, tebe trebam, drugi su višak'. Otišla sam, kao kapetan. Sukus: za ideale ginu budale. Zato ne vjerujem nikome tko se zgraža nad tuđim 'nemoralnim' postupcima jer znam da bi postupili isto, ili slično.
Puno puta sam čuo ili svjedočio sličnoj priči, u posljednjih oko 35 godina, dakle još iz socijalizma. Na tome sam i temeljio svoje teze da se osnovna društveno-politička struktura odnosa i mentalitet nisu promijenili od socijalizma. To je mreža patronsko-kklijentelističkih odnosa, gdje postoji samo vertikalna solidarnost ("kum", zaštitnik prema sljedbenicima, uzajamni ali nesimetični odnos) a ne horizontalna (simetrični odnos, na kojem se temelje sindikalne akcije, društveni pokreti, građanski aktivizam).
Tko iskoči kao zastupnik raje, raja ga tapša po leđima i skrivečki mu čestita, ali ne idu za njim/njom.
Opći rezultat: društvo funkcionira, ali s trajnom krizom moralnosti jer stvarne vrednote ne odgovaraju proklamiranima (ideologija to onda tumači hajkom na "griješne jarca", pozivanjem na kolektivnu budnost protiv neprijatelja koji nikad ne spava i čišćenje "mangupa u našim redovima" - latinska "lustracija", žrtva očišćenja, to odično analizra Rene Girard u "Nasilje i sveto" - kao što je bilo i u socijalizmu: onda se pozivalo na budnost protiv nacionalista, tehnomenadžera, anarholiberala, a danas Jugoslavena, Srba, komunjara - struktura je ista) i s niskim stupnjem ekonomske učinkovitosti zbog toga što ogroman dio društvene energije odlazi u traženje rente a ne stvaranje viška vrijednosti (kao rezultat, BDP otprike upola od potencijalno mogućeg.)
Post je objavljen 06.05.2017. u 23:54 sati.