Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/understanding

Marketing

Theres sugar on your soul

Jednostavno sam došla, ponovo. Klik - sekunda, tako nekako. Jedan pogled u prazno, tišina i tu sam.

Pokušala bih opisati taj osjećaj. Zove se: sebičnost, zanemarenost, tuga, samoća...jad? Opet mi se piše u muškom rodu. Meni odgovara.


Nedostaješ mi.
Pokušao sam ti prići, ali danas mi to nisi dopustila.

Svaki put kada nestanem sa tvog perifernog vida
tvoje obrve se namršte. Glas ti se promijeni. Tvoj lice se zakreće u nekom drugom smjeru.
Kada nisam u blizini ti se odmičeš dalje. Zatvaraš me u neku vrstu kaveza kako ti ne bih mogao prići,
tu i tamo baciš mi kost pažnje ili me pogladiš riječima.
Jao, tada sam najsretniji. Ponosan što si tu i što si moja.

Ali nestaneš. Ne zadržiš se dugo. Slamaš me, znaš li?
Moram ti se primicati postupno, kao neki stranac. Pružati ti ruku
i sve dok ne odlučiš okrenuti glavu
ja niti neću uspjeti.
Uzaludno te tražim rukama,
uzalud kada ne uspijevam.
Jer doći ću do tebe - onda kada ti to odlučiš. Niti prije, niti kasnije. Neutjecajan?

Osjećam se i opečeno. Kao da sam rekao nešto što nisam smio
pa sam dobio šamar od majke. Kako da dalje opišem? Ne znam.
Nekakva "čama". Nije niti prazno, nego je nekako teško. Kao neki teret na grudima, kliše.
Izjedeno? Ili...nagriženo? Blizu.

Nepotrebno!

Da, nepotrebno. Nešto kao one proculanske figurice koje se čuvaju na vitrinama.
Kao jedan od sto satova na zidovima ili... išarani papir u hrpi čistih papira.

Svejedno volim i svejedno želim. Želim tebe i ne mogu si pomoći.

Volio bih da me trebaš bar nekada. Da ti ponesem većicu iz dućana ili...štogod.
Volio bih sad plakati. Volio bih i spavati, ali ne mogu.
Volio bih i da me nazoveš i izbaciš sve što je loše iz sebe.
Volio bih da se nasmiješ mojim slikama
one koje sam ti poslao kako bih te oraspoložio. Bezvrijedno. Beskorisno?
Jesam li od ikakve koristi, ikada, tebi. Jesam li uopće.
Volio bih da ima koristi to što pravim budalu od sebe. Da ima RAZLIKE.
Volio bih da osjetim da to nešto znači. Volio bih da mi daš do znanja da nije isto
kada šutim i kada govorim. Postojim li?

Je li isto kada sam tu i kada nisam?
Ima li RAZLIKE?

Ja možda ne postojim, a ti želiš umrijeti.

Moja bit je uvijek bila, živjeti za nešto.
Za ljubav, prvenstveno.
Nikada nisam ni volio živjeti samo radi sebe,
zar to ima smisla?
nikada nije imalo smisla
živjeti kako bih samo postojao.
Ja bih morao živjeti za tebe, ali ne mogu!
Ne mogu,
ako mi okrećeš leđa.

Image and video hosting by TinyPic

Post je objavljen 03.05.2017. u 22:17 sati.