uroni u mene, more
možda odvezemo se daleko
gdje su ceste ravne za
putovanje
i gdje su brda u blizini
izađi iz kuhinje, lišće
vani su zvončići od kiše
i cijuču
zora je,
i probijaju se ništavila
a ne damo im jutra
uroni, u dom, more
tamo se čuje
podvodni ribolov
nejednakih šansi i jedinstvenih
želja
ona voli kavu bez
šećera
i pekmez od brusnice
koji se sjaji kao
namazano platno
u zološkom parku
glasovi ljudi izgledaju
poput hijena
i rijetko tko je raspoložen
za nježnost,
osim djece
Post je objavljen 29.04.2017. u 00:14 sati.