Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/agropolitika

Marketing

VJERNICI ZAPADNOG I ISTOČNOG KRŠĆANSKOG OBREDA USKRS PROSLAVI 16. TRAVNJA


TKO TRAŽI NALAZI, TKO KUCA OTVORITI ĆE MU SE!

Uskrs 16. tarvnja 2017. istoga su dana proslavili i vjernici katoličke i vjernici pravoslavne vjeroispovjesti. To se ne događa svake godine. Naprimjer zapadno i istočno kršćanstvo Uskrs istoga datuma imali su 2007. godine 8.travnja, 2011. godine 24. travnja, 2014. 20. travnja.
Prema životu Isusa Krista i njegove 33 godine života ispisana je cijela povjest ljudskog duhovnog spasenja. Isus Krist je uskrsnuo tri dana nakon što je umro, uskrsnuo je od mrtvih iz groba u koji je prethodno bio pokopan i uzašao je na nebo k svome Ocu. To je mogao zato jer je Sin Božji , sin svemogućega Boga, onoga koji je na početku vremena šest dana stvarao svijet. A sedmi dan se odmarao. Katolička crkva naučava da je Isus Krist, koga je rodila Marija Djevica, a koji je začet po Duhu Svetomu, imao ljudsku i božansku narav. Vjerska je istina da je Bog trojedin – što je teško objašnjivo, ali tri su božanske osobe Otac, Sin i Duh Sveti su, čije je djelovanje čovjeku nemoguće razdvojiti. To je prva u redu od pet glavna istina vjere. Druga istina kaže da je Bog sve stvorio, sve uzdržava i sa svime upravlja, sljedeća kaže da je čovjekova duša besmrtna, zatim da je Sin Boga, Isus Krist postao čovjek i otkupio svijet svojom smrću na križu, te da će Bog dobro nagraditi vječnom nagradom, a zlo kazniti vječnom kaznom.

TKO MISLI NA SVOJU DUŠU?

Čovjek je stvoren od tijela - koje je propadljivo koje je nastalo od praha, uči Biblija i u prah će se pretvoriti nakon smrti čovjeka – i od duše koja je besmrtna.A dušu treba kroz život spasiti od duhovne propasti koja dolazi od grijeha. Prizna li čovjek svoj grijeh on če mu biti oprošten. Manji je broj onih koji to čine. Iskazujemo povjerenje i poštovanje onima koji nemaju svijest o grijehu koji čine drugima. Takvi ne misle na svoju dušu, niti na život drugih. Ljudi žive dinamičan zemaljski život. Ljudi žele stvarati. Ljudi žele imati. Ljudi žele biti. Ljudi ne misle na pravila kojima je vjera oblikovalaa svijet. Jer tko nije čuo za pravilo Ne ubij. Ne ukradi. Ne sagriješi bludno. Ne reci lažna svjedočanstva. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga. Ne poželi nikakve tuđe stvari.Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji. Ne reci ime gospodina Boga uzalad. I ja sam Bog tvoj, nemoj imati drugih bogovan uz mene. To su pravila, 10 zapovjedi Božijih koje je Mojsije primio od Boga Oca na planini Sinaju , još u Starom zavjetu, u vremeenu koje je je bilo više od 1000 godina prije rođenja Isusa krisat. I taj Bog koji je stvorio svijet osmislio je i pravila za život. A od rođenja Isusa Krista počinje se računati nova era. Deset zapovjedi Božijih poznate su kao Zakon, a više od pola njih ušle su, dakako prilagođene, u zakone gotovo svake države svijeta, poznata kao Rimsko pravo.
Ponašanje čovjeka, kako bi bio ugodan i koristan zajednici, bračnom drugu, prijateljima, da bi bio uspješan u poslu, da bi posato imučan ili čak veoma bogat, postalo je individualno ponašanje i ljudi često ulaze u grijeh kao u veliki podvig.
Vjerska istina definirala je Sedam glavnih grijeha i naziva ih redom: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjernost u jelu i piću , srditost i lijenost. Nepodopštine koje ljudi rade ljudima vjera definira kao Devet tuđih grijeha, a to su redom : savjetovati na grijeh, zapovijedati grijeh, privoljeti na tuđi grijeh, nagovarati na grijeh, hvaliti tuđi grijeh, šutjeti na grijeh, ne prekoriti grijeh, pomagati na grijeh i braniti tuđi grijeh.


PRAVILA ZA DOBAR ŽIVOT

Biblija kaže da Bog od čovjeka nikada ne traži više nego što čovjek može napraviti i izdržati. Kreposti koje čovjeka čuvaju od glavnih grijeha su poniznost, darežljivost čistoća, dobrostivost, umjerenost u jelu i piću, krotkost i revnost u dobru. To su vježbe za gotovo cijeli ljudski život. Vjera preporuča da život ne treba živjeti kako čovjeku padne napamet, već promišljeno kroz pravila koja je u vjerskoj literature naznačila. Čovjek ima izbor ili - sa vjerom ili bez vjere.
Vjera nije zaboravila definirati pravila za život koja će čovjeka odmaknuti od grijeha. To definiraju tjelesna djela milosrđa, izrijekom : gladna nahraniti, žedna napojiti, gola zaodjenuti, putnika na stan primiti, sužnja otkupiti, bolesna pohoditi, mrtva pokopati.
U duhovna djela milosrđa vjera ubraja slijedeća djela: grešnika pokarati, neuka poučiti, dvoumna na dobro savjetovati, tužna utješiti, krivicu strpljivo podnositi, uvredu oprostiti, za žive i mrtve Boga moliti.
A Darovi Duha Svetoga, njih sedam su mudrost, razum, savjet, znanje, jakost, pobožnost i strah Božiji.
Darovi Duha Svetoga su već kako ispitna pitanja. Što od toga tko ima? Što mu je dato kao dar po rođenju, što je radeći na sebi – stvorio i zadobio?
Snaga tih pravila je u njihovu primjenjivanju što besmrtnu dušu treba što više oplemeniti, sačuvati je od onog što nije dozvoljeneo činiti – jer sve loše što čovjek čini drugim ljudima oko sebe, ubraja mu se u grijeh, bilo teški ili laki grijeh. Tko drugima čini zlo sebe ne zaštićuje- jedna je narodna mudrost na tragu vjere.
Smisao vjere je činiti dobro i zauzimati se da drugima, zajednici, svima bude dobro, ili bar što bolje.
Riječi koje svaki dan slušamo u medijima, a kojima se traža dobra dijela su riječi tolerancija, pravda ,mir, čestitost, poštenje, odgovornost. Te riječi svoju provedbu mogu doživjeti samo od ljudi koji imaju sluha za dobro. A dobro ima ili nema sjedište u samoj srži ljudskoga biča?! I već je u pitanju opredsjeljenost čovjeka za dobro - da li je to samo trenutno danas, ili je to zrelo opredjeljenje koje ima genezu u vjeri za dobro stvoreno svjesno kroz vlastiti interes za vjeru.

TKO TRAŽI NALAZI, TKO KUCA OTVORITI ĆE MU SE!

Vjera daje nadu da sve teško, nemoguće i nezamislivo što, posebno danas, čovjek doživljava, može izdržati i ići dalje, živjeti i radi do svog prirodnog svršetka, svoje prirodne smrti. Među milijardama ljudima na svijetu, svi su posebni, svi su ljudi unikati. Bog svakom čovjeku prilazi na svojstven način. Prpoznaje ga po duši koju im je u trenutku rođenja dao. “ Tko traži nalazi “, “Tko kuca otvoriti će mu se” piše u Bibliji. To je ponuda. Čovjek se kroz nadu vjere prepušta transcendentalnom – djelovanju trojedinog Boga onom duhovnom što po molitvi postaje veza čovjeka i Boga. Svemogući Bog je dao prvu molitvu ljudima te rekao “ molite Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje……” To je samo jedna molitva , a toliko je molitvi i litanija, kao i krunica u molitvenicima koji se mogu kupiti u vjerskim knjižarama! I mogu se prakticirati. Naprimjer zamislite da litanije ili molitvu krunice koja molitva traje 15 munuta – čovjek moli svaki dan 365 dana- što može postići u duhovnom smislu za sebe, a preko svojih odluka i za druge ?
Vjeru ne čini samo odlazak u crkvu na Svetu misu, vjera nije samo molitva, vjera je zapravo jedna golema nauka. Mnogobrojni joj ne pridaju nikakvu važnosti. To je njihov izbor, odluka ili opredjeljenje.
A poruka Uskrsa je “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga sina da ne pogine ni jedan koji u njega vjeruje već da ima život vječni. “ Te je riječi o sebi Isus Krist tumačio Nikodemu čovjeku koji je živio u njegovo vrijeme, kada su razgovarali o vjerskim pitanjima. Nikodem je sudjelovao u Isusovu ukopu u grob.

Margareta Zouhar Zec

Kako se izračunava datum Uskrsa?
Blagdan Uskrsa katoličke i praavoslavne crkve se ne poklapa svake godine zbog računanje datuma Uskrsa od 16. stoljeća koji se razlikuje u istočnoj i zapadnoj crkvi .Prema pravilu katoličke, odnosno zapadne crkve, datum Uskrsa se određuje kao prva nedjelja koja dolazi nakon 14. dana mladog mjeseca počevši s 21. ožujkom. Ovako određen datum može biti u rasponu između 22. ožujka i 25. travnja. Uskrs je zato pomičan blagdan.
U crkvama koje se i dalje služe julijanskim kalendarom, a to su Ruska i Srpska crkva, postoji dodatno pravilo da Uskrs mora biti iza Pashe, pa zbog toga datum Uskrsa može biti kasniji, ali i jednak datumu izračunatog prema gregorijanskom kalendaru. Gregorijanski kalendar ime je dobio po papi Grguru XIII koji 24. veljače 1582. objavio reformu julijanskog kalendara koji je do tada bio u upotrebi. Izvor :Wikipedija




Post je objavljen 17.04.2017. u 09:57 sati.