Pitam se kad sam te to točno izgubila ?!
Kada te to nisam pronašla ?
U kojem si trenutku odlučio da nikada nećeš biti moj, da ćeš se samo igrati skrivača?
I miris, i korak i kretnja, i dodir, sve je to tvoje bila laž prema tebi,
nikada nisi vidio mene.
I nikada u tome nisi vidio sebe.
Pitam se dok zaboravljam već pomalo, kako ni zagrljaj nisi vidio,
ni suzu, ni tugu, ni očaj...?!
A opet, vidio si samo često ono što si želio vidjeti,
strast, predavanje, hrabrost i sumrak svijeta.
Al u tome nisi vidio nas.
Znao si, a ja to nisam vidjela, da si samo blijedi papir,
tek točka iza točke, nebitna onome koji ljubi.
Nebitno onome koji živi.
Nebitno, Nebitnom, rekli bi
I da sam Nebitnost postala ja.
Post je objavljen 27.02.2017. u 07:07 sati.