Nakon Lovre, ode i Lorenco! I dok navijači međusobno raspravljaju o tome koliko je ovo dobar potez Uprave (a mišljenja najčešće idu od “dobro smo i dobili za neuravnoteženog panja” do “šteta je prodati vrhunski talentiranog stopera tek u nastajanju”) ja ću se u ovom postu pozabaviti famoznom odštetnom klauzulom koja je i ovaj put bila presudna za realizaciju samog transfera.
Ako je za vjerovati medijima, stvari su prilično jasne. Prema donedavno važećem ugovoru Lorenco je mogao dobit slobodne papire ako se javi klub koji će za njega iskeširati Hajduku 1,2 milijuna eura. I eto, javila se Sampdoria koja je tražila isplatu na rate što je donekle podignulo odštetu na 1,5 milijun eura (od toga 1,4 milijuna idu nogometnom klubu Hajduk, dok se 100 tisuća očito isplaćuje na ime naknade za transfer pojedinoj agenciji preko koje je transfer i ostvaren) koja će biti isplaćena u tri jednaka dijela. I to je to, priča je zaključena.
E sad, postavlja se jasno pitanje, pa čemu uopće služe famozne odštetne klauzule?! U normalnom nogometnom svijetu iste služe kako za zaštitu kluba, tako i za zaštitu samog igrača. Ajmo uzet primjer jednog Rakitića kada je prelazio iz Seville u Barcelonu. Barcelona je Sevilli platila 20 milijuna eura odštete, pri čemu je Rakitić dobio petogodišnji ugovor uz odštetnu klauzulu od 70 milijuna eura u slučaju prijevremenog odlaska iz Barcelone. Sve jasno i čisto. Kako se klub zaštitio? Pa jednostavno, Rakitić je njihov igrač narednih pet godina, a može otići jedino u slučaju da dođe ponuda koja “izbija iz cipela”. A ta ponuda je 70 milijuna eura! Kako se sam igrač zaštitio? Pa jednostavno, s obzirom na to da je ugovor višegodišnji, ako u toku tog ugovora njegova cijena na tržištu dosegne vrtoglavih 70 milijuna eura, on jednostavno može otići u potrazi za drugim sportskim izazovima ili možda boljim financijskim uvjetima (npr. transfer u Kinu). Uglavnom, odštetna klauzula se u pravilu postavlja jako visoko kako bi se prije svega zaštitio klub od “preotimanja” igrača, dok samog igrača tjera na zalaganje na terenu kako bi na tržistu eventualno dosegnuo vrijednost iznosa odštetne klauzule. Tako odštetna klauzula za Messija iznosi 250 milijuna eura, za Ronalda se spominje iznos od čak milijardu eura, Brozović ima klauzulu od 55 milijuna eura, Icardi ja na 110 milijuna, Rog na 60 milijuna itd. Znači nigdje, ali baš nigdje se ljestvica odštetne klauzule ne spušta nisko jer tako klub praktično kao da i nema ugovor s igračem. Odnosno, u tom slučaju klub ništa ne diktira, već isključivo igrač i njegov stožer odlučuju o trenutku odlaska iz kluba.
Upravo zadnja situacija se dogodila i u slučaju transfera Lorenca Šimića u Sampdoriju. Pa zar nismo naučili na primjeru Caktaša da ovakve ugovore više ne potpisujemo?! Zar nije logično da odštetna klauzula bude postavljena na recimo 5 milijuna eura, pa da se tako klub zaštiti od samovolje igrača?! Pa onda ako ga Sampdoria (ili bilo koji drugi klub) želi, neka se isprsi… Ili neka ponudi manje, pa će klub u dogovoru s igračem odlučiti jeli mu transfer uopće potreban ili će se igrač nastaviti razvijati kod nas. I kakva je ovo poruka recimo mladom Bosančiću koji treba zamijeniti Šimića?! Pa jednostavna, traži isto što i Lorenco jer kad je klub zadovoljan transferom Šimića zašto onda i on ne bi dobio iste uvjete u ugovoru.
Puno i previše nelogičnosti, možda i osobnih interesa, a kritike poput ove moje će se ionako odbiti uz opravdanje s početka teksta “ma dobro smo i dobili za neuravnoteženog panja”. To se zove nedostatak vizije, dosljednosti, pa ako hoćete i nedostatak muda da se ljestvice u klubu podignu u svim segmentima i da vizija kluba ne bude samo parola “ima jedna duga cesta”. Ja želim, vidim i hoću kratku cestu, a znam da ima još puno navijača koji isto to žele. A put do kratke ceste je lagan i brz ako se postave jasna pravila, bez pogodovanja i bez iznimki.
A da netko ima viziju, čini se da ima. Trener Joan Carrillo ako ništa drugo onda nakon dugo vremena će nam ponuditi igru s dva napadača. I što je još bolje, na tome inzistira od samog početka. Igra po podu i dva napadača, pogotovo kad na raspolaganju imamo za HNL klasne igrače poput Ohandze, Futacs i Saida čine se kao logičan izbor. Carrillo, sretno ti bilo!
Zdravi i veseli bili!
Sa štovanjem,
Ante Armanda
mail: ante.armanda@xnet.hr
Post je objavljen 01.02.2017. u 19:43 sati.