bez kajanja
obazrivost i nije tako dosljedna osobina
sa haljinom iz bakinog ormara
i starom slikom majke pored kamene stijene
u uvali
u crvenom sjajnom kupaćem kostimu
doznaje se da nema više te neke potrebe
za promišljenosti i poslušnosti
možda su se to samo otopili rubovi tvojih očiju
u mom sjećanju
ili je davni susret na ulici otupio dodire tvojih ruku
sada se spontano približavamo planovima
i olakšavamo iskrenost jedni drugima smijehom
kada se vide oko dućana neki novi beskućnici
ili neoženjeni samci, ili oženjeni samci, manje važno,
ili svi mi neki
vide se i golubovi koji lijeno šetkaju ne bi li
nažicali nekog suhog kruha i stavili ga u kljun
vide se i neki brzopotezni koji hrle sa rukama u džepovima
(pod uvjetom da imaju iste)
i dok se magla gusto skuplja oko nas
mi gnjavimo sporost hvatajući još to malo dana,
prije sumraka, da stignemo negdje na toplo
negdje gdje je sve po starom,
i onakvi kakvi jesmo, ponekad pomalo zajedljivi
vrebamo nove modele pobožnosti, ili možda
mistične ljubavi
dok se i takvi oblici ne istroše, i ne odu
zabezeknuti, tražeći milosrđe
.
.
.
nicki
Post je objavljen 25.01.2017. u 15:19 sati.