Marketing
Moj sljedeći teren - Mošćenice
Tlocrt starog grada Mošćenice zajedno sa vidljivim tokom bedema.
Šetnica oko starog grada Mošćenice, srednjevjekovna komuna s bedemima. Mošćenice su tipični liburnijski grad smješten na lako obranjivom brdu, na klisuri ponad mora. Gradinsko je naselje od brončanog doba. Fotke su učinjene u maju kad su radovi trebali krenuti.
Oni koji me znaju isto tako nisu mogli ne primjetiti koliko volim liburnijsku rivjeru, pogotovo u Mošćeničkoj Dragi. Od tamo mi je nona i tamo bi jednog dana se volio "vratiti".
Iako ne izgleda tako ovaj prolaz je javna površina, a ljevo su kuće u kontinuiteti koje su se u 19.stoljeću stopile sa bedemima. Ukibite starinski ormar u prolazu.
Dobio sam angažman na šetnici oko starog grada-dragulja Mošćenice.
Kuće koje su zaposjele mjesto nekadašnjih sredjevjekovinh zidina možda čuvaju nek drevne tajne. Na prostoru Mošćenica su pronađene samo tri kamene plastike sa glagojskim zapisima dok i obližnji Brseč ima čak 18. Instinkt mi kaže da ako će biti radova skidanja žbuka sa kuća radi potrebe postavljanja rasvjete (klupice, drenaža oborinskih voda, ograda) da će se naići možda kakva ploča na kojoj ima glagoljice, a koja je ponovo iskorištena od nekog prethodnig spomenika. Nekadašnji reuse štono bi se reklo danas.
Općina prosvjetiteljski nastrojena investira u šetnicu u sklopu projekta Mošćenice - živi grad muzej.
Ovako to Mošćenice gledaju na Rijeku (preuzeto s neta).
Sjeverni dio Cresa , Tramuntana i dalje pogled prema Krku (preuzeto s neta)
A ovo je pogled na vanjski dio jezgre po kojem vas vodim u šetnji u donjim fotkama. Župna crkva sa zvonikom je Sv. Andrija, apostol, zaštitnik mjesta. Starost sveca ukazuje na starost kulta, odnosno ranog kršćanstva (preuzeto s neta).
Sveti Andrija, grb na južnom brodu crkve. Atributi ribe i okomiti križ otkrivaju njegov identitet. Riba jer je bio apostol (ribar ljudi), a okomiti križ odnodno Andrijin križ jer su ga tako razapeli pa je umro mučeničkom smrću.
Jeste li čuli ikad za Branka Fučića, pokojnog akademika? Stari vuk je imao tu sreću da se nakon Drugog svjetskog rata krenulo sa popisivanjem kulturne baštine u Istri. I kako nije postojao internet Fučić je završio na terenu da okolo istražuje napuštene i korištene crkve pa i one koje je šuma progutala. I da ih istražuje. Otkrio je nemali broj sakrivenih fresaka i glagoljskih zapisa.
Zamišljam si tako Akademika kako na žegi u nekom zapuštenom gradiću u Istri (u ono vrijeme je malo ljudi prometovalo) ispisuje u svoj dnevnik svakidašnja otkrića i dojmove.
Upisuje osobe koje su ga ugostile ili ponudile obrok, lokalnog župnika (bio je vjernik i njegov neprijatelj je bio Mate Malota jer je tada bio politički komesar zadužen za njega, koji ga je ipak poštovao na neki način), istro-rumunjskog poglavara u Šušnjevici podno zapadnih padina Učke.
Rađa se budući materijal za njegova djela Terra incognita (s pregršt anegdota, prepruča se turistkim vodičima jer opisuje na edukativan i zabavan način) i Istarske freske.
Dio podno Kosnice. Kosnica je brisani prostor pored crkve Sv. Andrija na kojoj je vidiokovac. Kao što samo ime kaže (Kosnica potječe od riječi kosti) to je bilo nekadašnje groblje koje je bilo u funkciji do 1877. I zato se tim prostorom građani i dalje šetaju s poštovanjem i ne organiziraju pijanke.
Kao što se po priloženom dade zaključiti zaljubljen sam u taj kraj i pritom od uzbuđena pišem reportažu/putopis sa subote na nedjelju u 3 ujutro (ajde ajde dobro prizanjem jučer sam se zašio, a danas nemam volje).
Drž'te mi fige da pronađem svašta lijepoga, da upoznam zanimljive ljude i da poput Fučića u svoj dnevnik zapisujem na zimskom suncu s pogledom na more nezaboravne dojmove i otkrića.
I za kraj
To nije suton, nit je večer tkan
Nitima sjajnim mjesečeva tkiva,
Ni varke neke laž, ni duše san:
Sve to je java neminovna, živa.
Sve što tu vidim i osjećam nije
Svijet neki samo pjesnicima znan:
Ovdje se istom nikome ne krije
Što zbilja jest. - To nije noć, no dan.
Vladimir Nazor: Večer pod Mošćenicama
Post je objavljen 15.01.2017. u 03:14 sati.