Marketing
3.(Skoro) do Dohe
Vidim, na naslovnici sam.
Lijepo, lijepo. :)
Da odgovorim komentatoru/ici @dalivašpasgrize?;
(grizo bi kad ga nebi sprječavala ograda :D)
Zašto uglavnom nema čokoladica, teško je reći.
Ipak, čovjek se osjeća sasvim dobro nakon što (prisilno) ne jede slatko dva tjedna.
Dođe doma, navali, i odmah si napravi muku u želucu :))
Jel to Partija pokušava učiniti ljude zdravijima ....moguće.
Grupni tai chi nisam osobno vidjela.
Vidjela sam bezbroj puta ljude koji bi se masirali lupkanjem,
(staneš raširenih nogu, presavineš se u struku i tapšaš rukama sva dostupna mjesta
potičeš protok chia, ne :)) )
Vidjeli smo , također, na mnogo mjesta ljude koji bi ili navinuli glazbu, ili svirali sami,
a uz njih bi se skupilo društvo i na sav glas pjevalo.
Ili plesalo!!
Ponekad parovi, ponekad veće grupe ljudi ,
ponekad sa koreografijama. Stvarno, ne zezam se :))
Imam nešto snimki, budem stavila kad dođe na red.
Kinezi nisu nešto sramežljivi, svaki park, ugao,ulica
je dovoljno dobro mjesto za susret, šišanje, brijanje,
pjevanje, igranje raznih društvenih igara.....
vrlo neobično za nas, naročito ovo zdušno srčano pjevanje, pljeskanje i ples!!
:)
Idu slike noćnog dijela leta,
Šare leda na prozoru
Preletjeli smo Tigris....
letimo nad drevnom Mezopotamijom
(upravo smo to učili iz povijesti na kraju polugodišta :D)
Ovo leđenje je baš lijepo
možda nije leđenje,
možda staklo puca :-P
Ispod su neke bijele planine....
impresivno!
Pogled gore u crvenilo zalaza
Na žalost, mislim da post ne može podnjeti toliko fotki, pa ćemo do Dohe stići u odvojenom, idućem postu. Kaj se može. :)
Post je objavljen 12.01.2017. u 09:37 sati.