Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/www-somethinglikecarry-com

Marketing

Tko je on zapravo?

Došao je dan sljedeće probe. Bilo ih je tako puno, a tako malo za mene koja sam htjela vidjeti njega. Nije dolazio uvijek. Nekada je kasnio. Nekada uranio. Nekada je došao samo pred kraj da pokupi tu curu s kojom se ''navodno'' viđao. No, viđala sam ga skoro svaki put. Kada su počele probe na sceni nisam se mogla koncentrirati dok je on bio tamo. Ponekad sam se uhvatila kako ga gledam i potpuno zablokiram. Mislim da je i on to ponekad primijetio. Nije ništa rekao, naravno. Nikada nije sa mnom razgovarao.

Jedan dan, došla sam na probu, sredila sam se, našminkala, nije došao. Već sam se pomalo zbližila s curama i odlučila sam otkriti tko je on zapravo. Prišla sam upravo toj curi s kojom se viđao i rekla sam: '' Ej, gdje ti je dečko?'' A ona je rekla:''D.? To mi nije dečko. Zašto mi to svi govore?'' Ja sam ju samo pogledala i pomislila u sebi:''Kad je preočito…'' Ona je primijetila dami je malo neugodno što sam ju to pitala i samo je nadodala:''On nije mogao doći danas. Bolestan je.'' Odlučila sam se za još jedno pitanje:''Hoće on glumiti s nama ili šta? Vidim da stalno dolazi.'' Ona me pogledala onim očima kuje i pokvarene cure i samo je rekla:''Ne, on je samo tu tek tako. On je u drugoj predstavi. Uostalom, nisam sigurna hoće li uopće dolaziti više.'' Pitala sam zašto, a ona je rekla: '' Nitko njega ne voli. One je kreten.''
U očima sam joj vidjela da zapravo misli:'' On je moj kreten. Drži se podalje.''

Stavila sam kapu na glavu, pozdravila je i otišla. Mama me čekala vani, svejedno.
Taj tjedan ga nisam vidjela, a ni sljedeći. Cure u kazalištu su počele pričati o tome kako se on seksa uokolo, ali tako su bile prozirne misleći da ne vidim koliko ga svaka želi. Bilo mi je to smiješno. Ja ga nisam željela. Ja sam ga samo voljela gledati. Uvijek je imao te duboke oči i smirujuće lice. Znala sam da je loš za mene. Da me ne želi, a znala sam da ni ja njega ne želim. Nije bio moj tip, ali kao što sam rekla, voljela sam ga gledati. To me činilo sretnom.
D. je postao dio mojih misli svakodnevno. Nisam ja mislila na njega na onaj zaljubljeni-lete-mi-leptirići-u-trbuhu način. On je samo bio moja misterija, bio je tajnovit, bio je faca, ali iza toga svega ja sam vidjela da u njemu postoji nešto puno više od lijepog lica i slatkog osmjeha.

Jednog jutra imala sam slobodan sat i otišla sam prošetati s frendicama na kavu. Baš smo trebale preći cestu kad sam na suprotnoj strani ugledala njega. Išao je u suprotnom smjeru. Pogledala sam ga, on je pogledao mene. I prije nego sam uspjela izustiti pozdrav one je podignuo glavu i prošao kraj mene. Samo tako. Bez razloga. Bez imalo stida. Vidio me i samo je prošao pored mene. Toga dana sam shvatila da ću ja uvijek biti nitko u društvu njega.

Treći dio sutra... Obećavam!
Pisat ću vam... sretan





Post je objavljen 25.12.2016. u 22:39 sati.