svaki put kada si ušao kroz vrata
nisam si mogla pomoći
iako možda nisam spavala dio noći
a ti si ipak otišao,
ti si ipak otišao
odnio katakombe neke iscjeljiteljske
naravi, a gudio si, tražeći u tom
bunaru sebe
svaki put kad si ušao
ja sam sklanjala oči
kao da ne vidim drveće
ispred tvoje kuće
kao da ne vidim tvoje ništavne
izmaglice
i duboka nepovjerenja tvoje mašte
ali, ipak si otišao
iz kolotečine bluza u radost nečeg
što se zove: gotovo
u nešto što vidiš kao svoje
a ja nisam bila ta
ti si topao i lomitelj
ali kao da ne znaš, za ono
ljubav, draga
nešto u tvojoj duši je plakalo
i ja nisam smjela vidjeti
koliko je dosadno biti težak sam sebi
i kada se kaže ostavljenost,
to zapravo spada u pitanje
jesam li te ikad, ikad
ikad upoznala...
sada je crno, kao noć
izgubljeno nešto
što činilo me
suosjećajnom
...
Post je objavljen 22.12.2016. u 23:23 sati.