Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sempercontra

Marketing

Bolnički štikleci (5)

Kako sam skinuo 6 kilograma

Kako skinuti višak kilograma? O tome je napisano tisuće stranica, izmišljeno cijelo brdo kojekakvih preparata od prirodnih do umjetnih, a da o zaradama masmedija, koji najprije emitiraju emisije o pripremi jela i kolača, a odmah potom reklame za preparate za mršavljenje, ne trebamo ni govoriti.

A sve je tako jednostavno. Treba samo primijeniti dijetu „prof. dr. Roko Živkovića“. Samo ne onog kojeg će Google odmah izbaciti kad napišete to ime i prezime, već dotura koji mi je izliječio gastritis takvom dijetom davne 1962. godine. I napisao zanimljivu knjigu o kavi/kafi.


A ona je vrlo jednostavna: mjesec dana izmjenjujete tri zdrava obroka: neslani krumpir kuhan na vodi, raskuhanu neslanu rižu i za 'posladak' (rekli bi Slovenci) povremeno žgance 'u meko'. Naravno, pri tome obvezatno trebate imati bolove u trbuhu kako vam ne bi palo na um da uz navedeno opalite po ražnjićima, sarmi i sličnim 'nezdravi' đakonijama.

Vjerujte mi, do sada sam nekoliko puta upražnjavao tu dijetu. Dva puta po mjesec dana uključivo i dijetu iz 1962. i nekoliko puta u nešto kraćem trajanju, ali nikada manje od desetak dana. Razumljivo, nikada nije bio razlog mršavljenje, već želja da me prestane boljeti trbuh. Mršavljenje mu dođe kao kolateralni uspjeh. Rezultati, ovisno o trajanju dijete, kretali su se od 5 do 14 kg.

Tako je bilo i ovaj put.

Još istu večer kako me strpaše u bolnički krevet i priključiše na 'pumpu', dežurni dotur, vidjevši kako se grčim prilikom malo dubljeg udisaja, odmah je odredio 'jelovnik' za drugi dan:
„Nikakvo jelo, samo voda!“
I naravno glukoza u infuziji.

Nakon dva dana dobio sam prvi put ručak kojeg prikazuje donja slika.


Bila su to dva komada prepečenog kruha.

Slijedeće slika bjelodano pokazuje da mi takav ručak i nije osobito prijao.



Večera se nije umnogome razlikovala od ručka, samo što je prepečeni kruh zamijenila ista količina dvopeka. Nakon 'blagovanja' slika na taci bila je otprilike jednako onoj od popodneva.

I to je tako trajalo nekoliko dana, s tim da je jelovnik postao 'obilniji': riža s malo mrkvice, mlijeko s bljutavim mislima, griz na mlijeku i tomu slično.

Nije mi to previše teško padalo, jer zahvaljujući infuzijama nisam osjećao glad.

„Jedete li?“, upita pod kraj tjedna doktorica za vrijeme vizite.
„Pa, ne baš, onako pomalo“, bio je moj odgovor.
„Pa trebate jesti, da vidimo reakciju“, reče doktorica pomalo ljutito.
„Vaša želja za mene je zapovijed“, odgovorih uz osmijeh.
Od tog dana uvijek sam 'smazao' sve što su mi donijeli prema dijetalnom 'bolničkom vozu“. Mogao sam mirno jesti, ne strahujući da ću se udebljati. Uostalom, nisam došao u bolnicu da se udebljam, nego da ozdravim.

Kad sam, nakon dva tjedna uživanju u delicijama 'bolničkog vlaka' došao kući, odmah sam stao na vagu.

Pokazivala je 6 kg manje nego kad sam otišao u Bol-Nicu.

Pa recite, zar spomenuta dijeta nije učinkovita?


Post je objavljen 20.12.2016. u 16:39 sati.