Prije više godina održao sam predavanje na sličnu temu u
jednom gradiću u Lipperlandu, i to samo za mlade. Kad sam
ušao u dvoranu, pomislio sam: “Ovo je pakao!” Mladići,
djevojke, cigaretni dim. Nekoliko mladića izvadilo je boce s
rakijom. Neke djevojke sjedile su mladićima u krilu. “Tu bih
trebao govoriti?! Mladeži, mladeži...”, pomislio sam. I onda
sam započeo predavanje ovom rečenicom: “Na području
spolnosti vreba velika opasnost.” Istog trena kao da je netko
podigao rolete. Vidio sam jednog mladića kako je odgurnuo
svoju djevojku. To ga je pogodilo. Nastala je mrtva tišina. Zatim
sam rekao: “Isprva se činilo kao da se radujete i zabavljate, ali i
dalje držim da na području spolnosti vreba velika opasnost!”
U čemu je opasnost?
Opasnost je u činjenici da mi više ne znamo što je dobro, a
što loše. Mnogi tvrde da danas imamo nova shvaćanja glede
spolnosti, ali sve ostaje po starom: grijeh nije bajka, grijeh
je stvarnost! Nakon svakog počinjenog grijeha poveća mi se
teret u savjesti, a to nije utvara, nego stvarnost! Opasnost je to
što se više ne zna što je dobro, a što loše.
Postavit ću vam nekoliko izazovnih pitanja: Je li spolni odnos
prije braka nešto dobro ili loše? Je li preljub u narušenom braku
potreba ili nešto loše? Je li lezbijstvo (spolni odnos dviju žena)
grijeh ili nije? Je li homoseksualnost (spolni odnos dvojice
muškaraca) nešto loše ili nije? Je li samozadovoljavanje nešto
loše ili nije? Je li razvod braka nešto dobro ili loše? Što je u
stvari zlo, a što dobro? Ovdje je ta opasnost!
Tisuće nas romana želi uvjeriti kako seks nema ništa s
poimanjem dobra i zla, nije li tako? Loše je biti nedruželjubiv,
ali područje spolnosti nema nikakve veze s poimanjem dobra i
zla. Uzmite, na primjer, suvremene filmove: poljubac u prvom
planu... spušta se zastor i kroza nj se naziru sjene muškarca i
žene u spolnom odnosu. Takva je scena samo dio filma i nitko
se zapravo ne pita je li to dobro ili zlo.
Što je zlo, a što dobro? Da bismo mogli odgovoriti na to
pitanje, moramo postaviti jedno drugo: “Tko, zapravo, zna što
je dobro, a što zlo? Tko nam to može reći?”
Jednom mi je došao neki mladi par. Ona je bila jako
našminkana, a on mi je djelovao kao vrlo nestabilna osoba,
prsti su mu bili požutjeli od pušenja. Na samom početku
razgovora rekoh im: “Na deset kilometara se vidi što se s vama
događa!”
“Nema tu ničeg lošeg, velečasni!” objasni mi djevojka. “Stani
malo”, prihvatih, “tko može reći je li to u redu ili nije?” Zaista,
tko ima pravo reći što je dobro, a što zlo? Crkva? Ne! Ja joj
se ne bih nikad pokorio. Tko nam može reći što je dobro, a
što zlo? Moja teta Amalija? Ili pak moja savjest? “Ja slijedim
unutarnji glas!” kažu neki. Hm, hm, tu se nalazite na skliskom
terenu. Zaista, tko nam može reći što je dobro, a što zlo?
Sada smo došli do vrlo važne točke. Ako postoji živi Bog koji
je Gospodar ovoga svijeta, onda je on taj koji će nam reći što
je dobro, a što zlo! Ako Boga nema, slobodno činite što vam je
volja! Ako je tako, ne vidim ni razloga da bi se zbog tete Amalije
morali ponašati drukčije. Tu se svatko suočava s pitanjem:
“Ima li Boga ili nema?” Znam neke koji žive u svakovrsnoj
moralnoj prljavštini, ali kažu: “Ja vjerujem u Gospodina
Boga!” – Glupost! Ako Bog postoji, onda je njegova volja ono
što vrijedi na polju spolnosti. Zato se morate odlučiti. Boga
možete izbaciti iz svog života, ali ćete zbog toga i vi umrijeti!
Post je objavljen 07.12.2016. u 18:51 sati.