Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/igniss

Marketing

Kako ostati normalan u nenormalnom dobu

Koji k***c ovo gledan kad ne znam ni da čitam
- kultni video "Kita u Billa"

Uz nezadovoljstvo samim konceptom Igre, jedan od najčešćih problema koji muči moje čitatelje je tjeskoba izazvana raspadom društva kojemu svakodnevno svjedočimo - Kita u Billa bi to opisala kao "koji se k***c trudim kad ne znam ni da se zabavljam." Na to im i ja i slični pisci nudimo šablonizirani odgovor, "samo se opusti i uživaj uz bazen" koji - da budem potpuno iskren - nije niti praktičan niti djelotvoran. Kako se netko tko je ispunjen tjeskobom može prisiliti na uživanje? Naravno da ne može! Nitko ne može uzeti nešto što mu je u srcu i mislima i to nasilno promijeniti u nešto obrnuto, koliko god mu netko to utješno tepao putem blogova, knjiga, seminara i psihologa.


Prije nemoć pozitivnosti

Držim da je rješenje ovoga problema dvojako i sastoji se pretežno od sljedećega:

A) Preusmjeravanje negativnih utjecaja

Sljedeći put kada budeš čitao o tome kako je sve više tetovaža, kako je stopa razvoda ogromna ili kako je država u ogromnom dugu ili što već, nemoj se prisiljavati da to "pokušavaš primiti kao nešto pozitivno" ili to racionalizirati nekim hrčkolikim objašnjenjem zašto je to "loše za društvo ali dopro za tebe osobno". Umjesto toga, sagledaj stvar na ovaj način: to što se događa je nesumnjivo loše, no uvijek će biti loših stvari. Nikada u povijesti nije postojalo savršeno doba sa savršenim okolnostima, kao što neće ni postojati ikada u budućnosti. Cijela naša povijest je vijugav put s puno slijepih staza i odvojaka na kojima svejedno nekim čudom pronalazimo sreću i ispunjenost.

Ovo nije tvrdnja o povijesti ili čovječanstvu, već o prirodi percepcije. Razmisli o tome na ovaj način: čak i kada bi se iznenada posložile sve kockice našega života na način koji bi nam donosio nevjerojatno zadovoljstvo, za mjesec dana bi nas svejedno počelo mučiti nešto drugo i polako bismo opet postajali nezadovoljni i počeli se pitati što nam nedostaje. No da nam to nije u prirodi, ne bismo uopće ni postojali. Jedini način na koji nešto može napredovati je kroz kontrolirano nezadovoljstvo i borbu. Opet ponavljam: to što savršenstvo nije dostižno i što nikada nećemo biti savršeno sretni nije nešto zbog čega treba očajavati, već treba uvijek imati na umu da nas upravo ta činjenica čini sposobnim iskusiti osjećaje sreće i zadovoljstva. Bez te vječne ravnoteže, ne bismo bili ljudi nego bakterije.



Stoga kada te bude hvatao očaj zbog negativne pojave XYZ, sjeti se da bez toga očaja ne bi bilo ni radosti. Nemoj taj negativni osjećaj ni odbijati ni upijati u sebe, već ga samo pusti da se prelije preko tebe i prođe. Isto kao i sve drugo u životu.

B) Minimiziranje izloženosti negativnim utjecajima

Iako se savjet A doima prilično jednostavnim, većina ljudi ga svejedno ne uspijeva promijeniti. To nije zato što su oni a priori nesposobni za to, već zato što se nalaze u okolini koja ih u tome sprječava. Budimo iskreni: tko ne bi poludio kada bi bio sa svih strana bombardiran tričarijama, dramom, lažima i jeftinim stimulansima? Takva osoba jednostavno ne postoji. Nikako ne možeš očuvati svoj um u bezumnoj okolini.

No, dobre vijesti su da je tom okolinom moguće upravljati. Mnogi se čitatelji čude kada mi pošalju poruku o nekom najnovijem celebrity skandalu, a ja nemam ni najmanju ideju tko je sad taj Karabatić, Šipek, Kardashian ili Brena. Ako me pitate o tome s kime Severina spava i gdje ljetuje, nemam ni najmanju ideju. Nisam upoznat sa senzacionalnim tehnološkim otkrićima ni s revolucionarnim društvenim pokretima. Nemam ni najmanju ideju je li netko negdje stvorio automobil s pogonom na prdež, koje su najnovije igre i filmovi koji izlaze ove godine i u kojem je trgovačkom lancu trenutno u tijeku skandal.

To vam nipošto ne govorim kako bih se pretenciozno hvalio kako sam "iznad tih gluposti" (što je samo po sebi znak gluposti, op.a.), već samo kako bih vas podsjetio da izlaganje prevelikim količinama redovnoga informiranja može biti štetno za vašu mentalnu stabilnost i (ironično) informiranost.

Sve to sam postigao kroz samo nekoliko jednostavnih životnih navika:

A) ne gledam televiziju
B) ne slušam radio
C) ne čitam novine
D) ne čitam portale



Izvor slike

Ne postoji niti jedan izvor informiranja na koji sam preplaćen ili za kojega mi je navika pratiti ga kako bih saznao "što se trenutno događa" i "što ima u svijetu". Sve za što saznam je isključivo zato što mi je A) netko rekao ili B) baš me počelo zanimati u tom trenutku. Moj newsfeed za svaki mogući medij je jedna velika praznina, a ja sam najveća neznalica na svijetu. Pitajte me što god hoćete iz bilo kojeg područja i moj najčešći odgovor će biti "moram istražiti."

Unatoč tome, mnogima se doimam kao nekakva hodajuća enciklopedija koja zna sve živo o velikom broju područja. Kako je to moguće? Pa jednostavno: sva moja sposobnost je usmjerena u filtriranje, rangiranje i bilježenje podataka. Mogu o nekom području ne znati baš ništa, ali dajte mi pet minuta i mogu vam dati kratki pregled bilo koje situacije i koji su izvori vezani za tu situaciju koji samo seru, a koji su oni koje vrijedi poslušati te što od tih podataka je važno zapamtiti. To nije nekakva čarobna sposobnost kojom uravnotežavam svoj manjak informiranja, već upravo proizvod toga manjka informiranja.

Baš je držanje uma praznim i neopterećenim bukom svijeta ono što mi daje natprosječno precizan uvid u njega. To nije nikakva čarobna sposobnost ni talent, već obična mala životna navika koja je dostupna svakome.

Stoga je moj savjet vezan za ovo područje vrlo jednostavan: pokušaj se isključiti iz svih mogućih "izvora" podataka na tjedan dana i neko vrijeme se bavi samo sobom. Sljedeći put kada te nešto bude zanimalo, vidjet ćeš kako ćeš o tome saznati sve što te bude zanimalo puno brže i lakše nego prije.

Svi mi ne samo da možemo zadržati zdrav razum bez obzira na nerazumni svijet oko nas, već si to i dugujemo.

Post je objavljen 07.12.2016. u 15:48 sati.