Marketing
2A Došašća, POJAVI SE IVAN Mt 3, 1-12 (Palma, 9.12.2001.)
U današnjem je evanđelju u prvom planu lik Ivana Krstitelja, koji u privi plan stavlja Isusa Krista – i baš zato je Ivan prorok. Ukazuje na "jačeg od sebe". Kažiprst je koji kazuje o onom kom "nije dostojan nositi obuće". Ivan je tu da pripravi put, poravna staze, ispuni doline, a snizi bregove. Poziv je to i kršćaninov: biti prorok, prst, putar, bager koji prokrčuje put Kristu. Snizuje bregove svoje oholosti, a ispunja doline svojih slabosti snagom Božjom. Kao i Ivan on je "glas koji viče u pustinji". Glas, a ne Riječ. Jer Riječ je Krist. Glas koji omogućuje Riječi da se po njem čuje. Čamac koji donosi Riječ svijetu. Kršćaninov glas je stil njegova života, mišljenja i djelovanja. Kroz prorokov glas progovara Krist u ime bezglasnih, obespravljenih, ušutkanih.
Zdravlje društva i crkve ovisi o prorocima. Oni su ti koji u božjem svjetlu tumače sadašnjost, kritička su svijest zajednice. Bez dlake su na jeziku. Nemir su za uspavani ljudski duh. Provokacija za one koji kunjajući zrače porukom "ne talasaj", "ne strši". Baš zato su trnu u oku. Na zubu su onima kojima do ničeg novog nije. Koji su od Riječi Božje učinili mrtvo slovo na papiru, omamili je anestezijom, stavili u formalin. Ne daju joj da njih ona njih tumači, već oni nju. Groze se od proroka jer im pred lice stavljaju ogledalo u kom vide svoje prevare. "Ukloni ga iz naše sredine, jer je utjelovljeni prijekor našim djelima." Prorok, jer misli svojom glavom, o glavi si radi. Pijetao koji rano kukuriječe završava u loncu. Progon i šikaniranje, njegova je sudbina. Makar su mu život i karijera trajno na kocki, on ne sustaje, svjestan da je bolje tri dana živjeti kao pijetao nego čitav život kao kokoš. Prorok uvijek ide naprijed. Možda, ukoliko to razboritost traži, koji put napravi korak ili dva natrag – ali nikad tri. Nikad tri. Onda kad počnemo na sve pristajati bez obzira na cijenu – početak je naše propasti. Kad se duša proda, ništa od života. Ne brini, dok drugi diraju u te znači da imaju u što dirati. Onda kad te ne budu dirali – znači da neće imati u što dirati. Promisli nisi li postao ništa, ukoliko s tobom nitko nema problema.
Evanđelje kaže da se Ivan pojavi u pustinji. Ivan je pojava, a ne spodoba. Pojava koja zrači svojom osobnošću. Biti pojava znači izaći iz bezličnosti, biti zaokupljen idealom, pretakati se u djelo snagom svoje osobnosti. Pojava ne mora biti nešto pompozno. Dapače, može biti diskretan, nenametljiv – ali pun snage koja zrači. Pojava je bio mali, fizički neatraktivan Leopold Mandić. Pred onim tko je pojava, sitne duše se zbunjuju. Herod koji je dao smaknuti Ivana, bilježi evanđelje, "rado je Ivana slušao, i uvelike se zbunjivao". Kažimo konačno i to da prorok i fanatik nije isto. Fanatik gori revnošću da ukloni one koji su od njega drugačiji – za razliku od proroka kojeg vodi ljubav prema Bogu, i žar da njegovu ljubav drugima razotkrije. ('onaj')
Post je objavljen 04.12.2016. u 10:37 sati.