Prodajna muza
Muzo srca moga, što sanjaš o sjaju,
Hoćeš li, kad zimske vjetrine zahuje,
Za mećava noćnih dok tjeskobe traju,
Naći topli kutak, zaklon od oluje?
Pa dok mrak kroz kapke mrazne zrake baca,
Zar na njima kaniš grudi ogrijati?
Kad te slabost svlada, gladnu, bez novaca,
Ni vedro ti nebo neće zlata dati.
I zato ćeš morat za komadić kruha
Kadom lažno slavit slast rajskog blaženstva,
Te Deume pjevat bez pobožna duha.
Il zatravit srca čarom svoga ženstva,
Pa smijehom, u kojem buja slutnja plača,
Izazivat grohot prostih udvarača.
C. Baudelaire
( prijevod: Kušan )
" Pravo
Baudelaire-ovo ponašanje je ponašanje nagnutog čovjeka. Nagnutog nad samim sobom, kao Narcis.
Neposredna svijest kod njega je uvijek razbijena oštrim pogledom.
Nama je dovoljno da gledamo drvo ili kuću: dok mislimo na njih oni nas potpuno obuzimaju i mi sebe
zaboravljamo.
Baudelaire je čovjek koji sebe nikad ne zaboravlja. On promatra sebe dok gleda; on gleda da bi
sebe vidio gledati. Baudelaire razmatra svoju svijest o stablu i kući i stvari postoje jedino kroz poluprozirno
staklo.
Stvari ne određuju jedna drugu, kao što putokaz označava cestu ili brojka stranicu, i Baudelaire-ov se
duh nikada ne gubi u njegovoj zbrci.
Trenutna je misija stvari da povrate svijest o sebi.
On kaže: " Da li je važno to što realnost postoji izvan mene ako mi je pomogla živjeti i osjetiti da jesam
i što sam. "
Jean-Paul Sartre, BAUDELAIRE
Post je objavljen 05.11.2016. u 01:07 sati.