Marketing
NOĆ VJEŠTICA
Moj rodni grad, moj Pag, grad sa malo riječi ali sa mnogo tradicije koja se prenosi s generacije na generaciju od pamtivjeka, su čvrsta obilježja mojega Paga. Možda je tome pridonjela i geografska smještenost kao neizostavni dio života u kojem, već stoljećima, gdje su paški ljudi vezani za svoj grad, za svoj otok, doprinjeli širenju i razvoju legendi i tradicija koje se prenose do današnjih dana.
Na sreću svih građana Grada Paga neke od zaboravljenih tradicije su ponovno obnovljene, kao primjerice: paška alka, pag kao srednjovjekovni grad.
Jednostavno oni koji su mi kazivali o toj tradiciji su ona sjećanja koja se zovu dide i nana. Da, definitvno sam imao sreću da sam imao nane koje su razumjele Pag, počevši od onoga što smo bili i onoga što je dolazilo sa više strana. Uvijek se prije Dana mrtvih spominjalo i pričalo razne dogodovštine vezano za duše koje više nisu među nama. Od toga kako se netko javio, do toga da su dotičnu dušu čak i sreli. Dali se time htjelo samo zastrašiti nas djecu ili su i ljudi sami fiktivno htjeli na jedan način biti u mislima sa svojim mrtvima.
Sada, s pravom, se možemo zapitati zašto o svemu tome govorim? Dali još uvijek vrijedi tvrdnja: "ako što ne posjetite živim morat ćete to učiniti mrtvi". Zato se na kraju listopada, uvijek spremamo, na sjećanja onih koji više nisu među nama, da zapravo zanemarimo ono što imamo kod kuće i potaknuti njima da se sjetimo naše povijesti.
Na ovaj post me potakla moja kći Tamara koja boravi u New Yorku gdje se posebno slavi Noć vještica (hallowe'en) i koja mi je putem Vibera poslala fotografije da doživim dio te atmosfere.
Premda je Noć vještica poganski blagdan i izravno suprostavljen katoličkom blagdanu Svih svetih, sve jedno se taj kult održao u Europi, poglavito u Irskoj, ali i na području Italije u pokrajini Friuli Venezia Giulia. Dio tih običaja je bio prisutan i u kvarnerskim otočkim sredinama gdje je mletačka čizma ostavila svoje tragove.
Još uvijek je u mojem sjećanju nepodopština kada su Peri i Jacinti u Noći vještica, a mi smo im bili prvi susjedi jer smo stanovali kod tete Jerke u Reje, zapalili svijeću u tikvu, stavili neku bebu, kore od krumpira. To je bilo opće ludilo tu noć u ulici.
Ne mogu odgovoriti tko je u Pagu tada znao za Noć vještica i zašto se neke ljude obilježavalo takvim nepodopštinama, ali je činjenica da se za taj kult znalo. Zadnjih godina vidim da se u Pagu ponovno počinje obilježavati Noć vještica, možda je i to dio obnovljene povijesti, stariji Pažani će svakako znati odgvor na ovu temu. Potaknite ih svojim pitanjima i razmišljanjima o tome koliko god to bilo ne kršćanski.
Post je objavljen 28.10.2016. u 12:04 sati.