Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/evangelista

Marketing

Spolna industrija

Danas sam, sasvim slučajno, čuo glas jedne blogerice na radiju. Pričala je o muškoj i ženskoj perspektivi kroz povijest i – općenito – o različitim pristupima proživljenom. Rekla je tako da žene pričaju trenutke, dok muškarci pričaju faktografski. Zadržat ću se na trenutak na tome zato što mi nikad nije bila jasna ta spolna razlika niti sam njen posebni zagovornik. Znam, naime, masu žena koje pričaju faktografski jednako kao i masu frajera koji pričaju o trenucima. Generalizacije tog tipa mi, jednostavno, nisu drage.

U ostalim segmentima bilo je ugodno čuti glas te blogerice i nemalo sam se iznenadio nad njenom neupitnom stručnošću. No, u pozadini cijele priče krio se taj neki crv kojeg je uvukla tom rečenicom i podsvjesno sam znao da mi nema druge nego da nakon dugo vremena opet napišem post na blog. Priča o perspektivama stoji, muškarci i žene svakako nemaju istu i tko god kaže da je tako vjeruje u bajke. No, ja ne bih tako pojednostavljivao stvari. Nit su „Muškarci s Marsa, nit žene s Venere“ pa da za njih vrijede tako uopćena pravila. Ma što tko rekao. Istina je da nas od malena guraju u rodne uloge pa tako „muškarci ne plaču“ i „žene ne igraju nogomet“, ali to je jednako besmislica kao dva različita pristupa povijesti/pripovjedanju. Danas se tako grubo definirane uloge brišu pa će se tako još uvijek naći netko tko će ti reći da si baš „emocionalni peder“ jer si – eto – ispričao nešto o trenutku nabijenom patetikom, a usput si, zamisli, trijezan.

Jer, čak i budale znaju da je patetika opravdana kad si pijan.

Isti ti ljudi će reći da je žena koja popuši dvije kutije dnevno blesača, a ona koja se zažvali s frajerom u „Vintageu“ dok u pozadini svira neki „Tribute to...“ drolja, kurva ili nešto slično.

Sve je to legitimno i sve bi imalo smisla da živimo u nekom drugom stoljeću. Crv mi i dalje ne da mira. Zanimljivo je kako se, a mislio sam to i gledajući neka politička zbivanja zadnjih godinu do dvije, često u zagovaranju „prava“ pretvaramo upravo u ono protiv čega se načelno borimo.

Pa tako sasvim dobro izlaganje o povijesti jedne industrije pretvorimo u sukob „muške“ i „ženske“ perspektive jer ju „muškarci pričaju na jedan, a žene na drugi način.“

Zgodno je primijetiti da je industrija u pitanju svejedno propala. Neovisno o perspektivi.


Post je objavljen 25.10.2016. u 16:10 sati.