Moć... Jesam li je spreman prihvatiti, želim li je. Koliko joj se mogu oduprijeti...
Ako je ne želim onda će neko drugi uzeti je, prisvojiti. Neko drugi koristit će je u svoje svrhe....
Moć pomjera planine, preusmjerava rijeke, putuje u Svemir, stvara tehnološka i gradi svjetska čuda kojima se naše oči dive. Zbog nje vode se ratovi, da bi je imali, da bi je drugima oteli. Naravno, svaka strana to će drugačije prikazati, nekim drugim ciljevima i potrebama...
A što je zapravo moć... Tko nam je dade... Imamo li pravo na nju, mi osobno ili neko drugi...
Osobno ne želim je. Ne želim je imati u svojim rukama, u svom umišljenom umu, jer znam da bi zatrovala sve ono što jesam. Znam da bi postao sluga i rob vlastite moći, da bi bio kadar učiniti sve samo da je zadržim, da mi je drugi ne preotmu. Jer, rijetki su oni koji su sposobni oduprijeti joj se, koji mogu ostati ono što su bili dok je nisu imali.
Naravno, u svijetu u kojem caruje carstvo laži i nametnutih 'istina' imaoci moći i svi oni koji su je bolesno željni posjedovati, prikazat će se našim slugama, borcima za napredak i slobodu..., našim izbaviteljima koji će nas izbaviti iz nekakvih okova tradicija, zabluda i poniženja...
Jasno je onda zašto me privlači Isus, koji nije bio glasnik nekakvih ideologija, revolucionar koji je govorio da oružanom borbom i nasiljem treba preuzeti ovozemaljsku vlast i prijestolje, koji nije prezirao siromašne, bolesne i odbačene. Kao čovjek dao se poniziti, opraštajući onima koji su ga progonili, izdali i razapeli. Nije bio onaj koji je govorio o dobroti i siromaštvu, o poniznosti, a živio luksuznim životom, suprotnim od onoga što je zagovarao.
Često mogu čuti od ateista, ali i od vjernika, kako su vjere zapravo opasne za društvo... Dosta, nisu svjesni što govore. Nisu sposobni da sagledaju što je u biti prava opasnost za ljude i svijet.
Naravno, vjera može biti opasnost. Ali, isto onoliko kolko i znanost, onoliko koliko i sloboda, napredak, demokracija, politika, tehnologija, medicina, kao i razne druge stvari. Problem je kad u svima njima neko osjeti da ima veliku moć, koja razara savjesnost, samokritiku, zdravo razmišljanje, i logično pravo na život, dostojanstvo i jednako pravo svih drugih. Problem je kad smo bombardirani nekakvim lažnim floskulama, i kad se više ne zna što je dobro a što loše, jer porušili su granice, jer razbili su tabue, jer posijekli su zabranjeno drvo. Možda ovo i jest progres, ali mene zanimaju prvenstveno ljudi, jer niko nema pravo da nekima ili mnogima život učine nepodnošljivim paklom, dolinom beznađa i suza....
Živimo u svijetu gdje možemo spoznati male lokalne, regionalne, državne i globalne moćnike... Oni diktiraju naše trendove, naša ponašanja, naša razmišljanja i životne potrebe.... Neki drugi bore se protiv njih, ali kad takvi uzjaše na sedlo moći onda brzo zaborave na svoje siromaštvo i potlačenost, pa postanu isti ili gori od svojih prethodnika...
Mnogi su spremni na sve samo da bi je imali. Ništa im nije sveto, niko im i ništa nije vrijedno....
Ali, reći će takav je život. To je život. To je realnost i neizbježnost. Zašto moć prepustiti drugima...
Ma, to su oni pravi tabui društva, i pravi primitivni primitivizam, kojeg se naše zlo ne želi odreći...
Post je objavljen 09.10.2016. u 12:50 sati.